logo logo logo logo

Zvonimir Zakošek: “Nemamo kulturu dijaloga”

Objavljeno: 2. 12. 2020 - 13:11 | Kategorija: Vijesti

O problemima hrvatskih ratnih vojnih invalida, pričama koje prate HVIDRU, i predrasudama s kojima se svakodnevno suočavaju ljudi koji su na ratištu ostavili zdravlje i ostali invalidi, te o tome kako se uspijevaju uklopiti u poslijeratni, civilni život razgovarali smo sa Zvonimirom Zakošekom, predsjednikom najveće organizacije HVIDRA-e u Zagrebu, one Maksimirske. On je predsjednikom te organizacije postao prošle godine, nakon što je njegov prethodnik Ante Čarapović iz osobnih razloga podnio ostavku, na svečanosti na kojoj je ujedno prof. dr. sc. Gordani Rusak HVIDRA uručila plaketu kao zahvalu za suradnju na humanitarnoj akciji “Hodaj”.

Gospodine Zakošek, možete li nam ukratko opisati svoj ratni put, kako ste dospjeli u Hrvatsku vojsku i postali hrvatski branitelj?

– U ZNG sam od samih početaka, stupio sam u njega u lipnju 1991. Oznake su došle u srpnju. Ispočetka sam bio u policiji, potom u 1. brigadi i 143. brigadi. Prošao sam ratišta na Banovini – prvo smo bili u Topuskom, potom sam bio na položajima u Zapadnoj Slavoniji, sudjelovao sam u akcijama kod Pakraca, potom sam bio na južnom bojištu, u zadarskom zaleđu, i na onom dijelu oko Kapele. Ostao sam do kraja, do završetka Oluje – tijekom te akcije prošao sam Plaški, Slunj, Vrginmost, Plitvice.

Ranjen sam dva puta tijekom rata, prvi put 25. listopada 1991 kad me je neprijateljski snajperist pogodio u glavu na Pakračkom ratištu, tada sam zamalo nastradao.

– No vratili ste se?

– Vratio sam se već nakon 15 dana na ratište, pobjegao sam iz bolnice. No odmah potom sam u Zapadnoj Slavoniji ranjen u oba koljena, 8. prosinca iste godine.

I opet ste se vratili?

– Da.

U kojem ste činu dočekali kraj rata?

Završetak rata docekao s činom bojnika.

Prošle godine postali ste predsjednikom HVIDRE Maksimir, HVIDRA se često doživljava kao politizirana udruga, koliko ima istine u tome?

Osobno nisam član niti jedne stranke, niti vidim da je HVIDRA u bilo kom aspektu stranačka organizacija. Ona je uostalom po svom statutu nestranačka. Mi imamo članove iz svih stranaka, i zastupamo ih isključivo kao ratne vojne invalide, neovisno o njihovim političkim afilijacijama. Naravno, najveći dio članova koji su u nekoj stranci pripadaju HDZ-u, zbog povijesnih okolnosti stvaranja države, no to je nebitno za rad HVIDR-e.

HVIDRA je specifična jer skrbi o ratnim invalidima i njihovim potrebama, te njihovim zdravstvenim i socijalnim potrebama, i ne samo njih nego i potrebama njihovih obitelji. Imali smo niz akcija u kojima smo pomagali djeci invalida. Nedavno smo tako za pola milijuna kuna kćerki jednog našeg člana, koja je oboljela i nije mogla hodati, osigurali proteze. Na žalost, obje noge su joj morale biti amputirane. To smo odradili preko HVIDRE Maksimir.

Nadalje, kako vidite, naše sjedište je stradalo u potresu, to vidite na zgradi, ali stradale su i kuće velikog broja naših članova, obzirom da pokrivamo široko područje koje je bilo snažno pogođeno u potresu. Vrlo aktivno smo se angažirali oko pomoći našim članovima i njihovim obiteljima.

isto tako HVIDRA Maksimir tijekom ove pandemije, kao najveća na području grada Zagreba, vrlo aktivno radi na pomoći ugroženim građanima. Ove godine smo imali tri uspješne akcije podjele hrane i povrća u suradnji sa zelenom tržnicom, imali smo stvarno velik odaziv.

U javnosti postoji stav o braniteljima, naročitom invalidima Domovinskog rata, kao o financijski dobro zbrinutima. No vi kažete da imate i socijalnih slučajeva?

Za razliku od nekog javnog mišljenja o financijskom statusu branitelja, koje je potpuno krivo, imamo teških socijalnih slucajeva pa brinemo i o njima. Osim obilježavanja obljetnica imamo i cijeli niz drugih aktivnosti, jer je braniteljska populacija, posebno invalidi specifična, pa je tako i HVIDRA specifična. Vidite, branitelji nemaju naviku, niti žele, tražiti pomoć od specijaliziranih udruga koje se bave raznim vidovima pomoći u civilnom društvu, nego se obraćaju nama za sve moguće probleme koje imaju. Razlog je što u nas imaju najviše povjerenja, pa se bavimo i stvarima koje su inače u domeni drugih organizacija.

A to su problemi u rasponu od od socijalnih, preko zdravstvenih, do psiholoških probelma, ovisnosti, nasilja u obitelji, svega tu ima.

Zato HVIDRA Maksimir nastoji uspostaviti suradnju s ostalim civilnim udrugama našeg društva, ali tu nailazimo na niz problema, a najveći problem su predrasude prema braniteljima i braniteljskim udrugama. Treba biti samokritičan, djelomično smo i sami krivi, ali ima dosta problema u toj komunikaciji prvenstveno zbog predrasuda prema braniteljskoj populaciji.

Želio bih napomenuti i da se HVIDRA, suprotno javnom mišljenju, ne financira iz proračuna – financiramo se isključivo preko projekata.

Postoje li problemi pri zapošljavanju?

Tu isto postoji stav da branitelji imaju prednost pri zapošljavanju. Međutim privatne tvrtke i nemaju tu obavezu, a nekakva takva prava se pri zapošljavanju u javnim tvrtkama se vrlo teško ostvaruju jer, tko će vam zaposliti invalida Domovinskog rata.

Veliki broj invalida je u mirovini, ali jedan dio još uvijek radi. A što se mirovina tiče, tu je opet šaroliko. U javnost se plasiraju podaci o nekim ogromnim mirovinama, a to je jako daleko od istine.

A da ne govorim da je velik dio invalida na nekom vidu skrbi, tako da je sve ono što se u medijima može pročitati o primanjima branitelja dosta diskutabilno i ne odgovara pravom stanju stvari. Ima primjera ljudi koji su stradali, o imenima neću, ali imali smo nedavno čovjeka koji ima negdje oko 2.000 kuna mirovine, invalid domovinskog rata. I taj njegov invaliditet nije PTSP nego ranjavanje, ranjen u obje noge. Jednostavno, mirovina mu je takva. Često se brka mirovina i invalidnina, međutim treba znati da visina mirovine ne ovisi o stupnju invalidnosti, invalidnina je zasebna kategorija. Postotak invalidnosti nema utjecaj na visinu mirovine na tome treba inzistirati, odnosno ima tek kod stopostotnih invalida, i to prve skupine.

Vi ste rekli da želite depolitizirati udrugu, koliko je to realno?

Mi smo izabrali ime branitelji, a ne veterani, a obzirom da je branitelji aktivna imenica mislim da branitelji premalo sudjeluju u društvenim aktivnostima i to u svim sferama. Naravno, svi smo homo politicusi, ali u ime udruge političke teme ne bih ni otvarao. Ne možete u potpunosti izbjeci učešće braniteljskih i drugih udruga u politici, čak mislim da bi uloga branitelja u politici trebala biti veća u kreiranju nekih društvenih smjernica, ali stvar je u tome da branitelji nisu jedinstveno političko tijelo. Postoje razlike u stavovima, stranačkoj pripadnosti…

No ne treba izbjegavati činjenicu da je dominantna stranka medu našim članovima HDZ.

To je ono što je onako, moje viđenje statusa branitelja, ali ne bježim od toga da smo i sami odgovorni za to. Ali metaforički rečeno, negdje sam čuo da je sretno društvo ono u kojem kojem stari ljudi sade stabla, a znaju da pod njima nikad neće sjediti. Vidite, mi smo specifični i po tome što se naše članstvo ne obnavlja, jednog dana će HVIDRA nestati, mi nismo poput gardijskih brigada, čije će tekovine nastaviti mladi naraštaji tih postrojbi.

Upravo zato je na nama odgovornost: Hoćemo li iza sebe ostaviti podijeljeno društvo, ili ćemo pokušati stvoriti društvo u kom će svi imati jednake šanse. Osobno imam dvije kćeri, obje su visokoobrazovane, i obje trenutno rade u inozemstvu.

Postoji isto tako i fama da djeca branitelja automatski imaju pravo na upis na fakultet i da oduzimaju drugima to pravo, što je čista neistina. Pravo upisa izvan kvote postoji samo za djecu poginulih i nestalih branitelja, odnosno ratnu siročad, te stopostotnih invalida prve skupine (I. skupina – invalidi sa 100% oštećenja organizma kojima je za redovan život potrebna njega i pomoć druge osobe, op. autora) i naravno za same branitelje i hrvatske ratne vojne invalide domovinskog rata, ali samo pod uvjetom da ispune sve uvjete za upis, i onda se upisuju dodatno na predviđenu kvotu, dakle ni na čiju štetu. No za djecu branitelja koji su preživjeli rat i nisu stopostotni invalidi takvo pravo ne postoji.

Općenito postoji jako puno priča i neistina o braniteljskoj populaciji, a branitelji su u poziciji da su prestali odgovarati na takve objede jer im se to kasnije sruši na glavu – mi smo non-stop u poziciji da se branimo od nekih poluistina i neistina, a kad se nađete u takvoj poziciji, što se više branite to se dovodite u goru situaciju.

Zato mi sada radimo na tome da kao HVIDRA pružimo neku ruku suradnje prema ostalim udrugama civilnog društva bilo koje ideološke orijentacije, kako bismo popravili status branitelja i smanjili te napade na njih. Napravili smo projekt debatnog kluba. Prvenstveno radi edukacije naših članova, o tome na koji način uspostaviti kulturu dijaloga prema razvoju tolerantnog društva.

Dakle ta komunikacija je kod nas, ne samo među braniteljskom populacijom, čista katastrofa, svi govore u isto vrijeme a istovremeno nitko nikog ne sluša. Kultura dijaloga u društvu nam je katastrofa a branitelji su dio tog društva, koji se na žalost ne razlikuje bitno od svih ostalih. Da ne govorim da način na koji neki političari istupaju u javnosti mi ne toleriramo ni unutar kluba HVIDRE Maksimir.

Autor: Mario Macan

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

icon
Udruga Priznajem
Nas. Andrije Hebranga 8/19
35000 Slavonski Brod
www.priznajem.hr
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Razdoblje provedbe projekta je 24 mjeseca.
Postanite i Vi korisnikom aktivnosti u projektu namijenjenom hrvatskim braniteljima i stradalnicima u Domovinskom ratu pridružite nam se!
naziv projekta: Razvoj informativne platforme "Hrvatski branitelj"
naziv korisnika: Udruga Priznajem

ukupna vrijednost projekta: 1.302.730,93 HRK