logo logo logo logo

Tribina „Vukovarska bolnica 1991. – pouka čovječnosti“: Djelatnici i svjedoci o životu i radu pod ratnim okolnostima

Objavljeno: 25. 5. 2021 - 15:57 | Kategorija: Vijesti

U nedjelju 2. svibnja 2021., povodom 30. obljetnice ubojstva hrvatskih policajaca u Borovu Selu i početka rada Medicinskog centra Vukovar u ratnim uvjetima, u organizaciji Udruge „Za Vukovar“ u Vukovaru je održana tribina pod nazivom „Vukovarska bolnica 1991. – pouka čovječnosti“, na kojoj je ispričana herojska priča o vukovarskoj bolnici i njezinim djelatnicima za vrijeme Domovinskog rata.

Moderatori tribine „Vukovarska bolnica 1991. – pouka čovječnosti“ bili su urednica Hrvatske katoličke mreže Diana Tikvić te organizator tribine i dopredsjednik Udruge „Za Vukovar“ Damir Luka Saftić.

„Za mene osobno vukovarska bolnica jedan je od najupečatljivijih primjera etičnosti i čovječnosti, jer su liječili sve ljude, bez obzira na nacionalnost, kako hrvatske branitelje tako i neprijateljske vojnike. Nažalost, teško je stradala i među prvima bila meta agresora, a još uvijek se traži dio ljudi odvedenih iz bolnice nakon okupacije,“ izjavio je Saftić.

Naime, iako su podaci o svim pacijentima i provedenim operacijama redovito bilježeni, nisu više dostupni jer je sva dokumentacija odvezena u Beograd. Jedan od zarobljenika koji je odveden iz bolnice bio je i Saftićev otac, hrvatski dragovoljac, koji je nakon okupacije grada odveden u srpski koncentracijski logor u Sremskoj Mitrovici. Tamo je zarobljen na šest mjeseci.

Saftić naglašava kako su upravo djelatnici vukovarske bolnice svojim djelima „ostavili pouke o čovječnosti i hrabrosti, dosljednosti u obrani ideala, vjeri, profesionalnosti i domoljublju“.

Na tribini su gostovali dr. Vesna Bosanac (ravnateljica Medicinskog centra Vukovar 1991. i sadašnja ravnateljica Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar (NMB Vukovar)), dr. Zoran Aleksijević (kirurg u Vukovarskoj bolnici 1991., voditelj Odjela kirurgije, pomoćnik ravnateljice NMB Vukovar), prof. Agneza Aleksijević (medicinska sestra-stažistica u vukovarskoj bolnici 1991., pomoćnica ravnateljice NMB Vukovar, profesorica na Veleučilištu Vukovar) te Siniša Đurić (svjedok života u Vukovarskoj bolnici kao 7-godišnje dijete ranjenog hrvatskog branitelja i majke medicinske sestre).

Na samom početku svaki sudionik se prisjetio 2. svibnja 1991. godine, dana kojeg mnogi smatraju početkom rata u Vukovaru. Đurić je svjedočio o tromjesečnom životu u podrumu bolnice.

„Svako dijete na svijetu u ratnoj ili sigurnoj zoni želi imati jednu stvar, a to je djetinjstvo. Često možemo čuti iskaze i svjedočanstva djece kako su im djetinjstva otrgnuta, oteta. Moje djetinjstvo je takvo kakvo je, ne mogu ga promijeniti, ali mogu priznati da neke stvari koje sam tada vidio i doživio, za koje vjerujem da niti jedno dijete na ovom svijetu ne bi trebalo vidjeti, su me formirale kao osobu i jako sam osjetljiv, pogotovo danas kao roditelj, na patnje, posebice onih najmlađih,“ izjavio je Đurić.

Đurić dodaje kako su mu kao sedmogodišnjem dječaku da se odmakne od ratnih zbivanja pomogli stripovi koje su mu donosili hrvatski branitelji, a on bi ih čitao po cijele noći pod slabom rasvjetom.

Dr. Bosanac i supružnici Aleksijević podijelili su svoje iskustvo rada u ratnim uvjetima.

„Kada imate mlade ljude koji su bez ikakvog razmišljanja ostavili školu, fakultete, poslove, uzeli pušku koju nikad nisu držali u ruci i išli braniti svoje ognjište, kuću, ulicu, državu. Kad takvi ljudi, mladi ljudi, vam dođu teško stradali, onda vam se stegne u prsima. Nažalost, takvih slučajeva je bilo jako puno. Upravo danas kad je moja supruga čitala pjesme, sjetio sam se čitavog niza mladih ljudi koji su teško prošli i koji su dandanas teški invalidi, ali su dali ono što su najviše mogli a to je svoje zdravlje, mladost, pa i budućnost za ovu državu,“ podijelio je Aleksijević svoje prve asocijacije na spomen okupacije.

Zoran je opisao i tragičan događaj stradanja civila, poglavito djece, koji mu je ostao urezan u pamćenje.

„Svi naši građani, bilo ih je negdje oko 15.000, koji su ostali zatočeni u svojim podrumima u našem gradu, živjeli su u mraku, bez vode, sunca, hrane, snalazili su se kako su znali i umjeli. Sjećam se dobro jednoga trenutka kada je kao zavladalo primirje. Djeca kao mala djeca, istrčala su iz podruma ispred zgrade i u tom trenutku je palo nekoliko granata te je stradalo puno djece. To smo saznali tek kada je jedan otac na rukama donio svoje dijete u bolnicu. Na putu do bolnice dijete je preminulo. Na putu do bolnice i otac je teško ranjen. I on je nakon nekoliko dana preminuo usprkos svim našim naporima. To su strašne stvari koje jednostavno ne možete zaboraviti“, prisjeća se Aleksijević.

Zoran je istaknuo važnost educiranja budućih naraštaja liječnika o radu saniteta tijekom Domovinskog rata jer se, po njemu, jedino tako stječe ljubav prema medicini i domovini.

„Svjesni smo situacije da mladi liječnici, pogotovo sada u doba korone, nemaju toliko veliki kontakt s medicinom i pacijentima, nemaju spoznaje za sve ono što se događalo od ’90. pa do ’95. godine u stvaranju hrvatske države. Pogotovo kad je u pitanju sanitet i sve ono što je učinjeno diljem naše Hrvatske. To bi trebalo uvesti u sve škole kao obavezni predmet, apsolutno detaljno to razraditi. Isto tako, što se tiče mojih mladih kolega, to je ono što mi radimo već niz godina, a to je da studenti šeste godine medicine iz Zagreba dolaze u Vukovar gdje mi pričamo o ovoj priči kao što smo pričali na tribini, te još puno nekakvih stručnih stvari koje bi oni trebali čuti i vidjeti od onih aktera koji su bili svjedoci toga vremena i tih događanja, kako bismo im prikazali kako je to izgledalo, kako smo se organizirali, kako smo radili, jer tako se stječe ljubav prema medicini i domovini,“ zaključio je Aleksijević.

Video tribine „Vukovarska bolnica 1991. – Pouka čovječnosti“ nalazi se na kraju članka.

Ostale aktivnosti Udruge „Za Vukovar“

Udruga „Za Vukovar“ pozicionirana je u Zagrebu te okuplja mlade i hrvatske branitelje koji nastoje svojim radom očuvati spomen, dignitet i dostojanstvo herojskog grada Vukovara. Članovi udruge rodom nisu iz Vukovara, međutim nekolicina njih je podrijetlom iz Slavonije.

Uz spomenutu tribinu, članovi Udruge „Za Vukovar“ dosad su proveli još tri tribine pod nazivima „Civilni život u ratnom Vukovaru – grad pod zemljom”, „Vukovar 1991. – neispričana priča” i „Vukovar ’91 – doprinos HOS-a”.

Također, u organizaciji Udruge zadnjih devet godina održava se i “Akcija biciklom za Vukovar” te “Akcije darivanja krvi” za Vukovarsku bolnicu (uz pomoć volontera, lokalnih dužnosnika, civilnih udruga diljem Slavonije i Grada Zagreba).

Civilni život u ratnom Vukovaru – grad pod zemljom

Godine 2018., održana je tribina „Civilni život u ratnom Vukovaru – grad pod zemljom”, čiji je cilj bio osvijestiti ulogu i žrtvu vukovarskih civila za vrijeme Domovinskog rata.

Tom prigodom gostovali su Branko Borković (zapovjednik obrane Vukovara), Ruža Marić ( ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar), Marin Vidić Bili (povjerenik Vlade RH za općinu Vukovar 1991. g.) i Tanja Domazet Belobrajdić (književnica koja je predstavila roman „Crni kaput“).

Vukovar 1991. – neispričana priča

 Godine 2019., odvila se tribina „Vukovar 1991. – neispričana priča“ s namjerom da se dostojno prikažu dramatične okolnosti okupacije Vukovara te njegovog pada 18. studenog 1991. godine.

Gostovali su doktorica iz vukovarske bolnice Mirjana Semetić Rutko, hrvatski dragovoljac iz Zagreba Vilim Karlović te predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak. Također, prikazani su isječci iz dokumentarnog filma „Zaustavljeni glas“, redateljice Višnje Starešine.

Vukovar ’91 – doprinos HOS-a

 Godine 2020., organizirana je tribina „Vukovar ’91 – doprinos HOS-a”. Gostovali su Lyliane Fournier (majka ubijenog hrvatskog dragovoljca HOS-a francuske nacionalnosti Jean-Michel Nicoliera), Zvonimir Ćurković (posljednji zapovjednik satnije HOS-a u Vukovaru) i Damir Markuš “Kutina” (dragovoljac HOS-a).

Na tribini je predstavljen doprinos HOS-a u obrani Vukovara koji je bio sastavljen od 58 pripadnika, od čega ih je 25 poginulo ili se vodi nestalima.

Biciklom za Vukovar

Povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, Udruga “Za Vukovar” tradicionalno organizira i biciklističku akciju (od Zagreba do Vukovara). Akcija se održava zadnjih devet godina.

„Sve je počelo potpuno spontano. Sedam prijatelja iz Zagreba 2012. odlučilo je krenuti biciklom za Vukovar i to bez posebne organizacije. Niti su bili profesionalni biciklisti niti su prethodno išli na tako dug put, međutim, vodila ih je ljubav prema Vukovaru i njegovoj ulozi u stvaranju slobodne Hrvatske. Priključio sam im se dvije godine kasnije i potom smo službeno osnovali udrugu“, izjavio je Saftić (Glas Slavonije, 26. 04. 2021.)

Biciklistički maraton Zagreb – Vukovar dug je 330 kilometara. Sudionici manifestacije na ovaj način svake godine iskazuju počast Gradu heroja, a i promiču važnost očuvanja psihofizičkog zdravlja kroz aktivnosti.

„Prije devet godina, sedmorica pripadnika 148. Brigade spontano su se organizirali i krenuli biciklima za Vukovar. Od tada pa do danas, svake godine ih ispraćamo na put“, rekao je povodom prošlogodišnjeg izdanja akcije preminuli zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

 

Foto: snimka zaslona YouTube

Autor: Mario Macan

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

icon
Udruga Priznajem
Nas. Andrije Hebranga 8/19
35000 Slavonski Brod
www.priznajem.hr
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Razdoblje provedbe projekta je 24 mjeseca.
Postanite i Vi korisnikom aktivnosti u projektu namijenjenom hrvatskim braniteljima i stradalnicima u Domovinskom ratu pridružite nam se!
naziv projekta: Razvoj informativne platforme "Hrvatski branitelj"
naziv korisnika: Udruga Priznajem

ukupna vrijednost projekta: 1.302.730,93 HRK