logo logo logo logo

SVJETSKI PRVACI: Zbog ovih branitelja je CIPS mijenjao pravila bodovanja  

Objavljeno: 17. 3. 2021 - 10:32 | Kategorija: Vijesti

U razgovoru s predsjednikom UŠRIDRRH-a Mirsadom Ćustićem doznajemo početke izgradnje ribolovnog rekreacijskog centra na području bivšeg pionirskog grada u Dubravi, aktivnostima koje se tamo provode, ciljevima Udruge, te koliko trofeja i medalja kriju u riznici. 

Udruga športskih ribolovaca invalida Domovinskog rata RH (UŠRIDRRH) osnovana je neposredno nakon Domovinskog rata, u travnju 1998. godine. Na području bivšeg pionirskog grada u Dubravi, današnjeg Grada mladih, članovi Udruge, osim što održavaju i gospodare ribolovnim područjem, provode i brojne aktivnosti u koje uključuju i javnost, a o njihovoj uspješnosti govore i prestižni rezultati pojedinih članova na svjetskim natjecanjima u ribolovu. Detalje o djelovanju udruge govori nam predsjednik UŠRIDRRH-a Mirsad Ćustić.

P: Odakle ideja za osnivanje udruge ribiča?

O: Neposredno iza Domovinskog rata imali smo Klub 145. brigade hrvatske vojske koji su uglavnom činili dečki iz Dubrave, a nakon rata bismo se nalazili i družili. Među nama je bilo par ribiča pa smo odlučili osnovati ribičku udrugu za koju je tada bilo potrebno imati desetak članova. Počele su se razvijati razne ideje, a ja sam, nažalost, jedini preostali od osnivača udruge. Nakon osnivanja Udruge, došli smo na ideju da probamo ‘progurati’ u zakon ideju da se napravi ribolovna dozvola koja vrijedi za sve rijeke u Hrvatskoj.

P: Zašto nove ribolovne dozvole? Kako je funkcioniralo do tada?

O: Postoji razlika između ribolova na moru i ribolova u slatkim vodama. More je sve jedna cjelina, dok su na rijekama vode dodijeljene koncesijom društvima koja njima gospodare i upravljaju. Onda smo mi tražili da se napravi dozvola koja vrijedi za sve tekućice, za sve rijeke. Primjerice, u Zagrebu četiri društva gospodare rijekom Savom te kad prelazite iz društva u društvo biste stalno trebali zatražiti novu dozvolu. Stoga smo u suradnji s ljudima iz ministarstva napravili prijedlog amandmana koji se priložio pri izmjeni Zakona o slatkovodnom ribarstvu. Amandman da se napravi jedinstvena ribolovna dozvola prošao je  na drugom čitanju.

Novi Zakon je stupio na snagu 1999. godine te smo prve tri godine samo mi izdavali dozvole. Dodatnim izmjenama Zakona to pravo se proširilo na sva društva, kako bi sva društva mogla izdavati dozvole, a i da, primjerice, ako izdate dozvolu kod ribolovnog društva Pešćenica ju možete koristiti i za njihove zatvorene vode, a ne samo rijeke.

P: Kako je ovo područje izgledalo 1998.g.?

O: Na ovom prostoru nekada je vozio vlak, odnosno željeznička linija Dubrava – Slanovec, a ovdje je bila željeznička postaja. Vlak je ukinut 1964. godine te je prostor zjapio prazan. Prvotno su asfaltirali dio gdje se sada nalazi jezero, a služio je u sklopu tadašnjeg Pionirskog grada kao poligon za obuku djece o prometnim znakovima, sudjelovanju u prometu i vožnji bicikala. Kad je sve to skupa krahiralo, područje je pretvoreno u poligon za autoškolu. No i to je propalo.

Tada je današnji parking prekrivala divlja trava, a okolo se nalazilo negdje 20-ak olupina automobila… Objekt je bio u potpunosti devastiran, baš u potpunosti.

P: Kada i kako je područje došlo u nadležnost Udruge?

O: Vlasnik područja je grad Zagreb te smo prve dvije godine nailazili na ‘zatvorena vrata’. No, onda je 2000. g. izabran pokojni Milan Bandić za gradonačelnika. Kod njega smo išli prvi predsjednik Udruge Ivan Folnegović i nas još dvojica, kako bismo ukratko iznijeli da želimo unajmiti i održavati u potpunosti devastiran, napušten i pun smeća prostor.

Po dogovoru, u roku od deset dana bio je pripremljen ugovor o najmu 22.000 četvornih metara zemlje i o objektu na korištenje. To je još uvijek bilo vrijeme kada su uspomene na branitelje bile svježe i podrška je bila golema. Iako sam siguran da i danas hrvatski branitelji uživaju veliki ugled i povjerenje u društvu, bez obzira na to što smo mi dosta okaljali taj ugled sami.

P: Što je sve napravljeno u sklopu centra?

O: Ljudi iz Hrvatskih voda su odmah došli na teren i napravili branu koju smo trebali, bili su od starta na raspolaganju. General Josip Lucić nam je poslao bager i kamion. Grad Zagreb nam je za izgradnju dao 500.000 kuna što je realno minorna cifra za ovakav objekt, ali smo uspjeli za taj iznos izgraditi ogradu oko terena i stazu oko jezera. Jezero smo otvorili 2003. godine, no još nije u cijelosti sve gotovo. Kako znam reći, nikad ni neće biti dovršeno jer će tu uvijek biti prostora za nadogradnju i poboljšanje.

Financijski smo oslonjeni na vlastite snage, u nekoj mjeri, jer smo i mi na tržištu kao i svi ostali. Sredstva od Grada su počela zadnjih godina strašno varirati, umanjena su, pa smo se odlučili obratiti Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva koja nam je odobrila trogodišnje financiranje. Također, prijavili smo i projekt za EU naziva „Športskom rekreacijom i radom do socijalne uključenosti i kvalitetnijeg življenja“, u sklopu kojeg smo na raspolaganje dobili nešto više od 580.000 kuna pa smo u međuvremenu na istočnoj strani jezera izgradili sprave za vježbanje na otvorenom. To su sprave za rekreacijsko i rehabilitacijsko vježbanje, namijenjene starijim osobama.

P: Osim što nudite prostor za relaksaciju i rehabilitaciju, po kojim još posebnostima se ističe centar?

O: Mi smo jedino jezero u Hrvatskoj u kojem ima pastrve. Skrećemo potok i temperatura jezera je uvijek oko 14 stupnjeva, što je idealno za opstanak pastrve. Pastrvu uzimamo s izvora rijeke Krke, s oko 50 metara udaljenog uzgajališta.

P: Koje aktivnosti provodite u sklopu Udruge?

O: Na godišnjoj razini organiziramo tri velike manifestacije.

Prvo, na Veliki petak, kada otvaramo svoja vrata, tradicionalno se održava natjecanje u ribolovu. Uobičajeno se okupi oko 115 do 150 ljudi oko staze, love ribu, druže se s javnosti, a mi skuhamo fiš-paprikaš. Svaki branitelj koji dođe u centar ima pravo do dvije kile ribe uloviti bez ikakve naknade – bez da plaća ulaznicu, bez da plaća dozvolu.

Drugi događaj se odvija na dan Udruge, zadnji vikend u travnju. Tada organiziramo dosta ozbiljniju manifestaciju. Sad nas je ova novonastala situacija zbog pandemije malo prekinula u radu, no inače tada održavamo veliku slikarsku koloniju, možda najveću u Hrvatskoj. U koloniji sudjeluje više od 40 umjetnica i umjetnika, akademskih slikara iz cijele Hrvatske. Prošle godine nam se pridružila i južnokorejska umjetnica koja je dovela 20-ak mladih slikara iz cijele Europe. Dođu nam ljudi od po svuda te slikaju i crtaju tri dana koliko traje kolonija. Paralelno se odvija natjecanje u ribolovu nakon kojeg dodjeljujemo revijalne nagrade. Primjerice nagrade za najdebljeg, najvišeg, najćelavijeg…

I zadnji događaj nam je uvijek na Dan branitelja Grada Zagreba koji se održava 30. svibnja, a sada se i poklopio s Danom državnosti. Tada radimo zadnji kolor naše Revijalne lige i to bi bilo sve vezano uz masovnija okupljanja.

P: Možete li mi reći nešto više o natjecanjima na kojima sudjeluju članovi Udruge?

O: Godine 2000. počelo je Prvenstvo Hrvatske u šaranskom ribolovu. Ribolov kao svaki sport, ima brdo disciplina, a najelitnija među njima je šaranski ribolov za koju je potrebno ići na pripreme jer takvo natjecanje traje tri dana neprekidno.

Tako smo i mi osnovali našu ekipu koja je otišla na Svjetsko prvenstvo u Portugal. Prve godine smo bili prvaci svijeta, a pobjednički tim su činili članovi Udruge Željko Capak i Mario Boldin. Sada imamo novu ekipu koju čine diplomirani inženjer elektrotehnike koji je profesor u srednjoj školi te diplomirani agronom koji se bavi privatnim poslom. Njih dvojica zadnjih šest godina čine najbolji ribolovni par na svijetu te su nosioci hrvatske ribolovne reprezentacije. Rangirani su kao vrhunski sportaši prve kategorije, a natjecali su se u Portugalu, Francuskoj, Italiji (2014., prvo mjesto), Rumunjskoj, Srbiji, Mađarskoj, Južnoafričkoj Republici…

Upravo zbog Hrvata je Međunarodna konfederacija sportskog ribolova (CIPS) mijenjala pravila rankinga jer su naši ribiči imali toliko bodova prednosti da nas niti jedna reprezentacija ne bi sustigla narednih 20 godina. Sada smo negdje al pari s Francuzima, ali se nadamo ćemo ih oboriti na sljedećem svjetskom prvenstvu koje bi se trebalo održati u Rusiji.

Naime, otkad se liga održava u Hrvatskoj, članovi naše Udruge odnose prva mjesta na razini države čime automatski bivaju nosioci reprezentacije na svjetskim prvenstvima.

P: Surađujete li s drugim civilnim udrugama?

O: Upravo smo prijavili jedan projekt sa susjednim Dobrovoljnim vatrogasnim društvom čiji članovi sudjeluju u sanacijama oštećenja od potresa u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji. Projektom im želimo omogućiti relaksaciju kroz ribolov, vježbanje i druženje. Nastojimo što više ljudi uključiti u rad.

P: Osim povezivanja sa širom zajednicom, što biste još istaknuli kao ciljeve Udruge?

O: Vizija naše Udruge je da što više relaksiramo ljude, davno je prošlo vrijeme da se ratnih dana manemo. Svi smo već poodmakle dobi, krhka zdravlja, lagano se pojavljuju kardiovaskularne i druge boleštine, pa se dobro malo gibati… A ljudi nam sve više i više dolaze, vježbaju, pecaju i prošetaju. Uvjerenja sam da rad rješava sve probleme, pa makar bio besplatan, bitno je da ljudi imaju nekakav smisao i da ostvare neki cilj ili viziju.

P: S kojim problemima se danas susreće braniteljska populacija?

O: Mislim da je većina egzistencijalnih problema riješena, a da je glavni problem pri njihovom rješavanju proizlazio iz nepoznavanja braniteljskih prava te kome i gdje se obratiti za isto. Nezadovoljnika će uvijek biti, no ne smije se nitko dati politički manipulirati.

P: Kada je centar otvoren za javnost?

O: Inače smo otvoreni od Velikog petka pa do Božića svakog dana, osim ponedjeljka, od 9 do 17 sati. Svi umirovljenici i stariji od 60 godina, imaju isto mogućnost doći utorkom i četvrtkom loviti besplatno do dvije kile ribe, bez obzira imali status branitelja ili ne, jer je naša intencija da se što više otvorimo prema zajednici i uklopimo u civilno društvo, te da što više ljudi ovdje može koristiti svoja prava.

 

Foto: Privatna arhiva

Autor: Žana Jukić

 

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

icon
Udruga Priznajem
Nas. Andrije Hebranga 8/19
35000 Slavonski Brod
www.priznajem.hr
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Razdoblje provedbe projekta je 24 mjeseca.
Postanite i Vi korisnikom aktivnosti u projektu namijenjenom hrvatskim braniteljima i stradalnicima u Domovinskom ratu pridružite nam se!
naziv projekta: Razvoj informativne platforme "Hrvatski branitelj"
naziv korisnika: Udruga Priznajem

ukupna vrijednost projekta: 1.302.730,93 HRK