logo logo logo logo

Sjećanje na pogibelj petorice hrvatskih branitelja u padu zrakoplova AN-2

Objavljeno: 8. 2. 2021 - 15:16 | Kategorija: Vijesti

U utorak 26. siječnja, u Sinju je obilježena 29. obljetnica pogibelji petorice hrvatskih branitelja – Branka Fridela, Borisa Kekeza, Davora Šabića, Mladena Škalica i Bojana Vojvode, pripadnika Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade Zbora narodne garde, koji su poginuli prilikom pada zrakoplova AN-2 u sinjskom naselju Šimci.

Povodom spomena i odavanja počasti poginulim pilotima i padobrancima, okupile su se obitelji, bližnji, suborci te državni službenici, koji su položili vijence i zapalili svijeće kod spomenika „Slomljeno krilo“ u Šimcima.

Trenuci sjećanja i zahvale su trenuci kad treba kazati hvala. Dano nam je da otmemo zaboravu one koji su svoj život završili na tragu ljubavi. Oni su ostali dar našoj Domovini,”, rekao je vojni kapelan 93. zrakoplovne baze Zadar don Ivo Topalović prilikom vođenja misnog obreda u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske.

Počast je odalo izaslanstvo Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Gardijske mehanizirane brigade, Vojarne 126. brigade Sinj na čelu s pukovnikom Stjepanom Stepićem, brigadirom Draženom Reslerom, satnikom Antom Gašparom i stožernim narednikom Ivicom Dundovićem, zatim pripadnici Udruge veterana 4. gardijske brigade, Samostalnog zrakoplovnog voda prevođeni brigadirom u miru Matkom Raosom, Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata Grada Sinja i Cetinske krajine, Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata – Podružnica Splitsko-dalmatinske županije (SDŽ) predvođeni dopredsjednicom Dragicom Hrgović, udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja Cetinskog kraja i SDŽ, aero klubova Sinja i Splita, te predstavnici državnih službi poput saborskog zastupnika Mire Bulja, izaslanstva SDŽ, Grada Sinja i Grada Splita – pod vodstvom dožupana Luke Brčića, gradonačelnice Sinja Kristinom Križanac i pročelnika odjela za suradnju s braniteljima i braniteljskim udrugama Grada Splita Zdravkom Parčinom.

Na obljetnici je sudjelovalo i izaslanstvo Ministarstva unutarnjih poslova na čelu s načelnikom Sektora policije PU splitsko-dalmatinske Ivicom Franićem, načelnikom PP Sinj Mislavom Filipovićem Grčićem i njegovim pomoćnikom Josipom Buljanom.

Što da kažem? Kod mene tuga ne prestaje. Ovo je sveto mjesto i dok god živim ono će tako i ostati. Oni su prošli kroz pravi pakao. Ima jedna rečenica koju je kazao Winston Churchill: ‘Kroz pakao hodaj nemoj stati’, i zaista oni nisu stali. Zanimljivo, sve ove godine od kada se na ovaj dan sjećamo poginulih zrakoplovaca, lijepo je vrijeme, kao i tog kobnog, nedjeljnog poslijepodneva 26. siječnja 1992. godine.,“ izjavio je za medije brigadir u miru Raos.

Okupljenima se obratio i suborac poginulih, Zvonko Kovačević – Kova, jedini preživjeli u padu zrakoplova AN-2.

Svih ovih 29 godina sam ovdje, odajući počast poginulim kolegama. Želio bih reći, ovi ovdje ljudi, čija se imena nalaze na ovom spomeniku, bili su članovi aeroklubova. Međutim, sada imamo situaciju da se te klubove na jedan način šikanira, da im se prijeti, pa i meni osobno, kao i djeci ovih poginulih ljudi koji su isto članovi klubova. Nisu oni pali da bi mi došli samo ovdje položiti  cvijeće, nego da živimo slobodu svi skupa,“ izjavio je Kovačević, trenutni predsjednik Aero kluba Sinj, prenosi Ferata (26. 01. 2021.).

Preživjeli Kova prisjetio se nesreće

Zrakoplovna nesreća koja se dogodila 26. siječnja 1992. godine bila je jedna od najvećih koje su se dogodile tijekom Domovinskog rata.

Pilot-instruktor Glavnog stožera Hrvatske vojske Bojan Vojvoda iz Zadra, pilot Operativne zone Split Mladen Škalic iz Splita, pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade – pilot Branko Fridel iz Splita, mehaničar Boris Kekez iz Splita te padobranci Davor Šabić i Zvonko Kovačević iz Sinja, u 13: 15 sati, uzletjeli su iz baze Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade, smještene tada na sinjskom aerodromu, prema Divuljama gdje se danas nalazi vojna baza. Dok je zrakoplov AN-2 još bio u niskom letu, avionsko krilo zahvatilo je vodič dalekovoda, krilo se otrgnulo, a zrakoplov se oborio na zemlju kod zaseoka Šimci. Pri udarcu avion se zapalio, a pad je preživio jedino Kovačević.

Bila je lijepa sunčana nedjelja. Avionom AN-2 stigli smo iz Divulja. Imali smo zadaću napuniti avion gorivom iz tanka koji je bio ovdje na Piketu i vratiti ga u Divulje kako bi već sutradan počeli s planiranom obukom padobranaca i pilota. Napunili smo avion gorivom, kako se to kaže ‘do čepa’, i u prvim poslijepodnevnim satima poletjeli. Krenuli smo prema Sinju, poletjeli smo pistom od istoka prema zapadu. Za ovu rutu bilo je uobičajeno da nad Sinjem avion skreće lijevo, prema Kukuzovcu. On je, međutim, u niskom letu nastavio ravno, preletio je vojarnu Kula i kada je došao do Ruduše, tamo negdje iznad Ciglane, išao je u oštri desni zaokret. Tada je udario u žicu dalekovoda. Osjetili smo da se avion zatresao. Ubrzo se vratio u ravni let. Ja, Davor Šabić i Boris Kekez bili smo u dijelu aviona za putnike, odnosno padobrance, dok su u pilotskoj kabini bili piloti Bojan Vojvoda, koji je upravljao, i Branko Fridel, a s njima je bio i Mladen Škalic koji na ovom kobnom letu nije pilotirao. Bilo nas je, dakle, ukupno šest.

Nakon što smo osjetili da se avion zatresao i potom vratio u ravni let ja sam pogledao kroz prozor i na donjem dijelu lijevog krila zapazio omotanu čeličnu sajlu. Okrenuo sam se Šabiću i Kekezu i kazao ‘Zakačili smo dalekovod’. Na to je Kekez rekao: ‘Ništa za to, vratit ćemo se na aerodrom, skinuti sajlu, ako treba što popraviti i nastaviti dalje.’ Baš u to trenutku vidio sam kroz prozor da se sajla zategnula i tada nam je polomila lijevo krilo. Avion se naglo nagnuo na lijevu stranu. Od snažnog trzaja ja sam pao na pod i uhvatio sam se rukama za stolice. Čvrsto sam se držao ležeći na podu i zahvaljujući tomu nisam se, kao ostali, u trenutku udara u zemlju nekontrolirano nabio naprijed. Ne znam jesam li izgubio svijest. Ako jesam to je bilo vrlo kratko.

Kada sam došao sebi teško sam disao. Boljela su me prsa, vjerojatno od udara u stolice. Dobio sam i udarac u glavu. Jedna noga mi je bila ukliještena među zgužvanim limovima. Nekako sam je uspio izvući, ni danas ne znam kako, vidio sam da prednji dio aviona u predjelu motora gori. Dim se širio i prema prostoru u kojemu sam ja bio, toliko da se više ništa nije vidjelo. Nisam mogao vidjeti ni jednog kolegu. Zvao sam ih imenima, Šabana, Kekija, Fridela, ali odgovora nije bilo. Čulo se samo lagano pucketanje vatre, a nosnice je parao miris goriva. Pomislio sam da ćemo izgorjeti jer smo bili puni goriva. Čak sam za takav rasplet bio spreman upotrijebiti pištolj da bih skratio muke. U jednom trenutku sam vidio da se trup aviona raspukao. Nogama sam udarao po tom dijelu da proširim otvor. Hvala Bogu, uspio sam proširiti i izvukao sam se vani. Tu su već bili ljudi iz susjedstva. Oni su me odvukli dalje od aviona. Rekao sam im da su unutra petorica ljudi, da ima i bombi i streljiva te da je avion pun goriva. Oni su već donijeli neki alat, čini mi se sjekire, krampove i slično i namjeravali su izvlačiti putnike.

U tom trenutku, kada su mene odvukli na nedaleku livadu avion je u sekundi planuo. Vatra je zahvatila gorivo kojega je u rezervoaru bilo preko tisuću litara. Time je sudbina mojih suputnika bila zapečaćena. Je li netko od njih petorice još bio živ ili nije ostala je vječna tajna,“ prisjetio se Kovačević kobne nesreće za Slobodnu Dalmaciju (19. 07. 2020.).

Kovačević je u nesreći zadobio teške ozljede, no na vlastiti zahtjev biva pušten iz KBC Split na kućno liječenje, nakon čega se vratio na bojište kao pripadnik diverzantskog voda 4. gardijske brigade gdje je ostao do umirovljenja 2008. godine.

Samostalni zrakoplovni vod 4. brigade ZNG-a

Divizija Samostalno zrakoplovno odjeljenje Split počela je djelovati još u listopadu 1990. godine kada su se na sportskom aerodromu u Sinju počeli okupljati pripadnici aeroklubova Split i Sinj te članovi tadašnjeg Republičkog štaba Teritorijalne obrane Split. Njihove aktivnosti rezultirale su formiranjem prve zrakoplovne postrojbe na području Dalmacije i njeni ulaskom u sastav 4. brigade ZNG-a, 1. lipnja 1991. godine. Unutar tog sastava, Samostalni zrakoplovni vod djelovao je do 7. veljače.

Tijekom Domovinskog rata, vodom je zapovijedao već spomenuti Raos te je bio podijeljen u dvije skupine. Skupinu pilota (šestero pripadnika) predvodio je Raosov zamjenik Branko Fridel, dok je Miljenko Jelić bio nadležan skupini padobranaca (12 pripadnika).

Vod je sa zrakoplovima i diverzantskim akcijama sudjelovao u oduzimanju oružja i zauzimanju objekata tzv. JNA, a prvu veća akcija koju su izveli bila je na Dinari. Borbena su djelovanja izvođena ultralakim zrakoplovima, s malih visina, u sumrak ili noću. Zrakoplovni vod  do siječnja 1992. godine izveo je više od 70 borbenih akcija, u zrakoplovima Utva-75 naoružanim s četiri ručna raketna lansera tipa ”Osa”, te raznim bombama.

Jedna od najvažnijih akcija izvedena ovim tipom zrakoplova bio je napad na RTV odašiljač Ćelavac, koji je privremeno onesposobljen. Postrojba je cijelo vrijeme morala raditi razne improvizacije zbog nedostatka opreme, pa su tako čak iskorištavali i dijelove zaostale nakon srpsko-četničkih napada raketama iz VBR-a ”Orkan”, od čega su pravili kasetne bombe. U kolovozu 1992. godine stiže im avion Antonov An-2 koji je prevozio ranjenike i triput na dan, na relaciji Dubrovnik – Split – Zagreb.

Uz ove letačke zadaće pripadnici ove postrojbe sudjelovali su i u bojnim zadaćama zauzimanja neprijateljskog naoružanja ,opreme i objekata (Luka Ploče, vojarna Vela straža na Šolti,kao i druga djelovanja u Kijevu,Sinju,Stocu i Vrlici.)”, navodi se u Povjesnici Samostalnog zrakoplovnog voda.

Vod se 1993. godine pripaja Zrakoplovnoj bazi Divulje.

 

Autor: Žana Jukić

 

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

icon
Udruga Priznajem
Nas. Andrije Hebranga 8/19
35000 Slavonski Brod
www.priznajem.hr
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Razdoblje provedbe projekta je 24 mjeseca.
Postanite i Vi korisnikom aktivnosti u projektu namijenjenom hrvatskim braniteljima i stradalnicima u Domovinskom ratu pridružite nam se!
naziv projekta: Razvoj informativne platforme "Hrvatski branitelj"
naziv korisnika: Udruga Priznajem

ukupna vrijednost projekta: 1.302.730,93 HRK