logo logo logo logo

Osuđena četvorica pripadnika srpskih paravojnih postrojbi za zločine u glinskom logoru

Objavljeno: 26. 2. 2021 - 16:36 | Kategorija: Vijesti

U srijedu 24. veljače 2021. g., zagrebački Županijski sud u odsutnosti nepravomoćno je osudio četvoricu srbijanskih državljanina, pripadnika paravojnih srpskih formacija tijekom Domovinskog rata, zbog zlostavljanja hrvatskih policajaca i vojnika u glinskom zatvoru koji je ratnih godina služio kao zarobljenički logor.

Prema presudi sutkinje Željke Skomeršić, prvooptuženi Stanko Palancan, zapovjednik zarobljeničkog logora i načelnik sigurnosti štaba Teritorijalne obrane Glina, osuđen je na deset godina zatvora kao neposredni počinitelj zbog nesprječavanja mučenja i zlostavljanja ratnih zarobljenika. Upravitelju glinskog zatvora Đuri Biraču izrečena je kazna od devet godina jer također, unatoč svojim ovlastima, nije spriječio ni kaznio postupanja podređenih stražara. Kao neposredni počinitelj na pet godina zatvora osuđen je zamjenik upravitelja Rade Baždar, dok je stražar Stevan Bjelajac kažnjen sa sedam godina zbog sudjelovanja u psihičkom i fizičkom zlostavljanju zarobljenika.

Pripadnike srpskih paravojnih postrojbi teretilo se za zlostavljanje hrvatskih policajaca i pripadnika Zbora narodne garde koji su zarobljeni u Hrvatskoj Kostajnici, kod Tušilovića i u Petrinji.

“U razdoblju od 16. rujna 1991. do 14. ožujka 1992. godine, u Glini, u prostorijama Kazneno – popravnog doma, koji je u to vrijeme služio i kao zarobljenički logor, za vrijeme oružanog sukoba između paravojnih formacija tzv. SAO Krajine i regularnih postrojbi Hrvatske vojske i policije, nakon što je veća grupa zarobljenih hrvatskih policajaca i pripadnika Zbora narodne garde po zarobljavanju u Hrvatskoj Kostajnici dovedena i smještena u prostorije ovog logora, u koji logor su inače dovođeni zarobljeni pripadnici hrvatskih oružanih snaga, ali i veći broj civilnih osoba hrvatske nacionalnosti s područja Banovine … tijekom ispitivanja, zarobljenike tukli, batinali, zlostavljali ih puštanjem struje kroz tijelo i na druge načine iste psihički i fizički zlostavljali, odnosno iako su bili svjesni da pojedini stražari i druge osobe koje su sudjelovale u ispitivanju zarobljenika, iste tuku, psihički i fizički zlostavljaju, usprkos stvarnim i zapovjednim ovlastima nad stražarima u zatvoru i odgovornosti za sigurnost zarobljenika, nisu poduzeli ništa da takva protupravna postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pa su time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava,“ stoji u presudi Županijskog suda u Zagrebu.

Prema završnom govoru tužiteljstva, psihičko i fizičko zlostavljanje ratnih zarobljenika u glinskom zatvoru trajalo je šest mjeseci.

Koncentracijski logor u Glini

Hrvatski policajci i pripadnici Zbora narodne garde zarobljeni su kada su srpske postrojbe okupirale Hrvatsku Kostajnicu (12. 09. 1991.), naselje Tušilović te Petrinju s okolicom (do 21. 09. 1991.).

Zarobljenici su bili smješteni u prostorije tadašnjeg Kazneno-popravnog doma u Glini koji je od 6. listopada 1991. bio službeno formiran u logor po naređenju komandanta general-majora Dušana Korurovića (pripadnik Komande 1. OG.), no i do tada su logoraši mučeni i ubijani, samo bez dozvole. Logor je oslobođen kad i grad Glina (6. kolovoza 1995.) u sklopu vojno-redarstvene operacije Oluja.

“Bilo je cca 70 zatočenika, okruženih četničkim štabom i depandansama četničkih lakših ranjenika. Na prozorima su bili giteri, nikakvo kretanje nije dozvoljeno, osim na ispitivanje. … Zatočenike su stalno izvodili na ispitivanje, gdje su se koristili telefonskim induktorima spajajući ih na ruke zarobljenika, poslije te torture nastupa batinanje palicama po nogama i rukama. Rijetko je koji zatočenik izbjegao te torture. Higijena je bila nepodnošljiva, jednom za boravka u logoru zatočenika bi polili s amperom vode“, navodi Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL).

HDLSKL iznosi podatak da je kroz glinski logor prošlo oko 500 zarobljenika, dok njihova podružnica u Splitsko-dalmatinskoj županiji smatra da je ta brojka četiri puta veća. Kroz logor su prošli i civili, a dosta njih je likvidirano ili premješteno u druge logore netom prije VRO Oluja.

‘Svjedočanstva glinskih logoraša’

Svjedočanstva glinskih logoraša sabrana su u istomenom djelu Ivana Lipika, u suradnji sa splitsko-dalmatinskim i sisačko-moslavačkim ogrankom HDLSKL-a. Knjiga je izdana 2017. g., a javnosti je predstavljena sljedeće godine prilikom obilježavanja Dana logora Glina koji se tradicionalno održava na dan oslobođenja.

Lipik u djelu iznosi brojna svjedočanstva logoraša koja prikazuju njihovu patnju i bol, načine na koje su mučeni, uvjete u kojima su živjeli te detalje o likvidacijama ostalih zarobljenika.

“Knjiga koja je ne samo teška po težini jer je teška 2,8 kg, već je i teška s autoriziranim iskazima 360 logoraša koji su prošli kroz Logor Glina i neke druge logore na okupiranim područjima Republike Hrvatske, a s našeg su područja. Knjiga koja vrvi podacima i dokazima da je na Hrvatsku počinjena agresija od strane Srba kao manjinskog naroda i Jugoslavenske narodne armije i da je tzv. Republika srpska krajina zločinačka tvorevina koja je nastala na zločinima, ubojstvima, pljačkanjima, zatvaranjima… Knjiga koja je vrlo teška i koja je dobra podloga za podizanje raznih kaznenih prijava za odgovornosti, što zapovjednih, što neposrednih po ratnom zločinu i počinjenih prekršaja Ženevske konvencije,“ rekao je predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga Grada Petrinje i trenutni petrinjski gradonačelnik Darko Dumbović. (Radio Banovina, 28. 11. 2017.).

Autor je također bivši logoraš. Zarobljen je u lipnju 1991. g. tijekom okupacije Policijske postaje u Glini, no bio je odveden u kninski logor Stara bolnica.

“Ova knjiga je kao memorijsko gradivo, neprocjenjiva za potvrdu žrtve koju su podnijeli logoraši u stvaranju neovisne i demokratske Republike Hrvatske. Mi, bivši zatočenici srpskih koncentracijskih logora lišeni smo slobode na najokrutniji način, zbog čega su u nas duboko usađene težnje da nikad više Hrvatice i Hrvati te ostali žitelji naše domovine ne budu uskraćeni u slobodnom djelovanju jer smo mi sasvim sigurno populacija koja izrazito cijeni vrijednost slobode. Zato u ime budućih generacija nikad ne smijemo zaboraviti što znači sloboda: „Između slobode i zdravlja sličnost je u tome što njihovu pravu vrijednost spoznajemo tek onda kad ostanemo bez njih,” izjavio je predsjednik HDLSKL SDŽ Ivan Turudić (CroExpress, 07. 08. 2017.).

Spomen soba – logor Glina

Godine 2019., u suradnji logoraša, Ministarstva branitelja, Ministarstva pravosuđa, Uprave zatvora u Glini, Gradova Gline i Split te SDŽ, izrađena je Spomen soba – logor Glina u znak vječnog sjećanja na sve stradale branitelje i civile, nestale logoraše i preživjele logoraše.

“Neka ova Spomen soba trajno čuva sjećanje na zlo koje se ovdje događalo, ali još više na časna imena hrvatskih branitelja i civila koji su žrtvu svojega zatočeništva i mučeništva ugradili u slobodnu Domovinu,“ izjavila je na svečanom otvorenju tadašnja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović (Dalmatinski portal, 04. 08. 2019.).

Svjedočanstvo logoraša D. I. (Upozorenje: Sadržaj opisuje nasilje!)

Nakon okupacije Hrvatske Kostajnice, 60 pripadnika hrvatske policije i Zbora narodne garde odvedeno je u logor u Glini. Jedan od njih je hrvatski branitelj i policajac D. I..

“Zarobljen sam 1991. nakon pada Hrvatske Kostajnice. Nas, oko 220 branitelja, našlo se u potpunom okruženju srpske paravojske, Martićevaca i Niških specijalaca kojih je bilo barem 3000. Nas 60-ak koji smo se zatekli na brdu “Djed”, odvedeni smo u Glinu, a ostali na Manjaču. Da se radi o vrlo krvožednom neprijatelju shvatio sam čim su nam prišli nakon opkoljavanja. U rovu su našli mog ranjenog suborca Dragu Komljenovića. Bio je ranjen negdje ispod šljema, slijevala mu se krv, a na usta mu je išla pjena. Ti četnici su mu dali pištolj da se ubije, a on je onako nemoćan samo odmahnuo. Zatim su ga pred svima nama zaklali. U Glini nas je dočekao tzv. “špalir” ljudi koji su nas tukli s čim su stigli.

Ono što sam tamo preživio, teško je i za opisati… Mučeni smo glađu jer smo nas 4 – 5 dijelili četvrtinu kruha, a uz to smo dobivali neki odvratni čušpajz u kojem je plivalo neko čudno meso. Svaki dan smo prebijani kablovima za struju, gasili su opuške po nama, mučili su nas sa strujom pri čemu bi nam omotavali žice oko testisa, čupali nam zube “papagajkama”… Meni osobno su iščupali pet zuba, a nešto mi je poizbijano batinama. Toliko svakodnevno mučenje, da potpuno “oguglaš” i postaneš hladnokrvan i drzak. Znali smo se i smijati jer sam ja, kad bih vidio da nam prilazi četnik sa žicama koji je puštao struju, znao reći “evo Tesle.

Nismo mogli vjerovati da smo razmijenjeni. Onako pretučen, krvav i poderan poželio sam plakati kad sam vidio da sam pet metara od ljudi sa šahovnicama na odorama. Oni su istovremeno puštali srpske vojnike koji su nosili naranče u rukama i izgledali netaknuto. Kad smo došli u Zagreb, odmah smo poslani na pretrage i liječenje. U stolici su nam pronašli ljudsko meso…”, prepričava D. I. (Dnevno, 15. 09. 2017.).

 

Autor: Žana Jukić

 

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

icon
Udruga Priznajem
Nas. Andrije Hebranga 8/19
35000 Slavonski Brod
www.priznajem.hr
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Razdoblje provedbe projekta je 24 mjeseca.
Postanite i Vi korisnikom aktivnosti u projektu namijenjenom hrvatskim braniteljima i stradalnicima u Domovinskom ratu pridružite nam se!
naziv projekta: Razvoj informativne platforme "Hrvatski branitelj"
naziv korisnika: Udruga Priznajem

ukupna vrijednost projekta: 1.302.730,93 HRK