logo logo logo logo

Obljetnica međunarodnog priznanja Hrvatske i mirne reintegracije Podunavlja

Objavljeno: 1. 2. 2021 - 12:41 | Kategorija: Vijesti

U petak 15. siječnja 2021., obilježena su dva iznimno ključna događaja iz novije hrvatske povijesti – 29. obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske kao samostalne i suverene zemlje te 23. obljetnica mirne integracije okupiranog hrvatskog Podunavlja. Povodom svečanosti, zapaljene su svijeće i položeni vijenci za stradale žrtve Domovinskog rata, a umirovljenim generalima uručena su odlikovanja za vojna postignuća.

Nakon što se ogromna većina hrvatskih građana na referendumu izjasnila kako žele samostalnu Republiku Hrvatsku, a Hrvatski sabor kao najviše predstavničko tijelo temeljem volje građana donio odluke o suverenosti i samostalnosti te o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama bivše države, međunarodna zajednica dobila je sve demokratske argumente za priznavanje nepovratne neovisnosti Republike Hrvatske. A najsnažnije argumente dali su hrvatski branitelji koji su svoju želju da žive u slobodnoj i samostalnoj državi pokazali nesebičnom spremnošću na žrtvu u Domovinskom ratu. Njihova žrtva i stradanje najveći su doprinos slobodi i međunarodnom priznavanju Republike Hrvatske i na tome smo im trajno zahvalni“, napisao je predsjednik Zoran Milanović.

Tom prigodom, Milanović je u svom Uredu u Zagrebu uručio odlikovanja umirovljenim generalima Hrvatske vojske i postrojbama Hrvatskog vijeća obrane te Specijalne policije MUP-a HR Herceg-Bosne, koje je ranije odlikovao povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja te 25. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja.

Za izniman doprinos u stvaranju ratne strategije i vojne doktrine, zasluge u izgradnji Oružanih snaga te za osobite uspjehe u vođenju i zapovijedanju postrojbama Oružanih snaga Republike Hrvatske predsjednik Republike uručio je odlikovanje Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom umirovljenom general-pukovniku Đuri Dečaku, umirovljenom general-pukovniku Marijanu Marekoviću, umirovljenom general-bojniku Rahimu Ademiju, umirovljenom general-bojniku Luki Đanku, umirovljenom general-bojniku Vinku Vrbancu i umirovljenom brigadnom generalu Anti Kotromanoviću te Mislavu Crnjcu, sinu umirovljenog general-pukovnika Miljenka Crnjca.

Odlikovanje Red Nikole Šubića Zrinskog, za iskazano junaštvo njihovih pripadnika u Domovinskom ratu, predsjednik Milanović dodijelio je 1. gardijskoj brigadi HVO-a Ante Bruno Bušić – Livno, 2. gardijskoj brigadi HVO-a – Mostar, 3. gardijskoj brigadi HVO-a Jastrebovi – Vitez, 4. gardijskoj brigadi HVO-a – Sinovi Posavine te Specijalnoj policiji MUP-a HR HB. U ime odlikovanih postrojbi odlikovanja su danas preuzeli njihovi zapovjednici general Anton Luburić, general Stanko Sopta, general Ilija Nakić, general Mato Bilonjić i general Mijo Jelić“, priopćeno je iz Ureda predsjednika Milanovića.

Također, odlikovanje nedavno preminulog general-bojnika Nojka Marinovića uručeno je njegovog obitelji u Dubrovniku.

Dan međunarodnog priznanja RH i 23. obljetnica mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, obilježili su se i u Vukovaru gdje su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata položeni vijenci i zapaljene svijeće za sve hrvatske branitelje. Počast je odalo izaslanstvo Ministarstva obrane predvođeno zapovjednikom Gardijske oklopno-mehanizirane brigade brigadnim-generalom Mijom Validžićem, izaslanik načelnika Policijske uprave Vukovarsko-srijemske Vlado Božić, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, te predstavnici Zajednice povratnika Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije.

Velik je broj Vukovaraca međunarodno priznanje Hrvatske osjetio na svojoj koži bez prave informacije što se zapravo dogodilo. Ne smijemo zaboraviti te najteže dane i teret koji su pojedinci, ali i mi svi skupa kao narod, iznijeli i tu poruku na današnji dan šaljemo iz Vukovara“, izjavio je Penava, a posebice se zahvalio hrvatskim braniteljima.

Osamostaljenje Republike Hrvatske

Nakon smrti Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), došlo je do postupnog raspada SFRJ zbog raznih unutarnjih političkih previjanja nastalih zbog jačanja srpskog nacionalnog pokreta pod vodstvom Slobodana Miloševića. Na području Hrvatske 1990. godine počele su prve pobune srpskog domicilnog stanovništva, poduprtim jugoslavenskom i srpskom vlašću, a nakon eskalacija oružanih napada u 1991. godini uslijedio je referendum o budućem statusu Republike Hrvatske (RH).

(19.V.) Na referendum o budućem statusu RH izašlo je 83,56 % građana (od 3.652.225 s pravom glasa); 93,24 % (2.845.521) građana koji su glasovali izjasnilo se za samostalnost i suverenost Hrvatske, a protiv ostanka u Jugoslaviji bilo je 92,18 % glasača.
(25.VI.) U skladu s voljom građana izraženom na referendumu, Sabor RH usvojio je Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske (s odgodom stupanja na snagu za 3 mjeseca); granice RH postale su državne. Samostalnost i neovisnost proglasila je i Slovenija. Zbog nemogućnosti dogovora sa srbijanskim vodstvom o preustroju Jugoslavije, Sabor RH je na temelju rezultata referenduma hrvatskih građana, 25. lipnja 1991. donio: “Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH”, “Ustavni zakon o izmjeni i dopuni Ustavnoga zakona za provedbu Ustava RH”, “Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske”, “Povelju o pravima Srba i drugih nacionalnosti u RH”, navodi se u Kronologiji Domovinskog rata Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (HMDCDR).

Sljedećeg dana RH i Republika Slovenija međusobno su se priznale kao samostalne države.

Međutim, tek po isteku tromjesečnog moratorija na postupak razdruživanja RH s ostalim republikama i pokrajinama bivše Jugoslavije, potpuna neovisnost Republike Hrvatska proglašena je 8. listopada 1991. godine. Odlukom Hrvatskog sabora o odcjepljenju od SFRJ, Hrvatska je raskinula sve dotadašnje državno-pravne veze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila Jugoslaviju.

Još iste godine, Hrvatsku kao samostalnu državu, izvan granica bivše SFRJ, priznale su Litva (30. 7.), Ukrajina (11. 12.),  Latvija (14. 12.) te Estonija (31. 12.), međutim ni one same tada još nisu bile međunarodno priznate države zbog procesa razdruživanja Sovjetskog Saveza (SSSR) koji je paralelno bio u tijeku. Stoga, prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bila je Island (19. 12.). Ostale europske države najavile su svoje priznanje, no primjenu te odluke odgodile za početak 1992. godine.

(16.XII.) Na temelju izvješća Badinterove komisije, Ministarsko vijeće EZ-a u Bruxellesu odlučilo je da će do 15. siječnja 1992. priznati republike bivše SFRJ kao samostalne i suverene države, ako dostave zahtjev za priznanjem i ispune postavljene uvjete (prava manjina i ljudska prava). Austrija je odlučila priznati Hrvatsku i Sloveniju i sve druge republike bivše SFRJ koje to zatraže; odluka austrijskoga parlamenta stupila je na snagu 15. siječnja 1992.“; navodi HMDCDR.

Prije prihvaćanja EZ, Vatikan je priznao Hrvatsku 13. siječnja, zatim dan nakon i San Marino, a potom je, kako je bilo najavljeno, 15. siječnja 1992. uslijedilo službeno priznanje Republike Hrvatske (i Slovenije) kao samostalne i suverene zemlje od sljedećih država: Austrije, Belgije, Danske, Francuske, Grčke, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Njemačke, Portugala, Španjolske, Ujedinjene Kraljevine, Malte, Švicarske, Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Kanade i Irske. Do kraja siječnja, Hrvatsku su još priznale Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska, Urugvaj, Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. Time je RH postala međunarodno priznata zemlja, a prvi strani državnik koji ju je posjetio bio je predsjednik Republike Italije Francesco Cossiga.

Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu 14-stoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države“, poručio je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman prilikom obraćanja naciji u večeri međunarodnog priznanja RH.

Sredinom veljače, Hrvatsku je priznala i Rusija, a naknadno još Iran (15. 3.). Japan (17. 3.), Sjedinjene Američke Države (7. 4.), Izrael (16. 4.), Egipat (16. 4.) te Kina (27. 4.). Također, iste godine, 22. svibnja, Hrvatska je postala članica Ujedinjenih naroda (UN).

Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja 15. siječnja 1998.

Iako je Hrvatska postala međunarodno priznata 1992. godine, Domovinski rat bio je u punom zamahu te je skoro jedna trećina hrvatskog teritorija još bila pod okupacijom velikosrpskih agresora. Tek šest godina poslije, nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, Hrvatskoj je u ustavno-pravni poredak vraćeno područje Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.

(23.XI.) VS UN-a (Rezolucija 1023) potvrdilo je temeljni sporazum o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u sastav Republike Hrvatske; ukinute su sankcije protiv SRJ. Razdoblje tzv. Mirne reintegracije, za čije je provođenje VS UN-a ustanovilo UNTAES (Rezolucija 1037, od 15.I. 1996.), završilo je 15. siječnja 1998., kada je hrvatsko Podunavlje (odnosno istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem) vraćeno u sastav Republike Hrvatske“, navodi HMDCDR.

Mirna integracija okupiranog područja postignuta je tijekom pregovora oko okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Daytonski sporazum). Iako se tada još konferenciji u američkom Daytonu nije nadzirao kraj, 12. studenog 1995. godine, u Erdutu i Zagrebu, tadašnji predstojnik Ureda predsjednika RH Hrvoje Šarinić i vođa srpskoga pregovaračkog izaslanstva Milan Milanović, te svjedoci američki veleposlanik Peter Galbraith i posrednik UN-a Thorvald Stoltenberg, potpisali su Erdutski sporazum o integraciji hrvatskog Podunavlja. Sporazumom je dogovoreno da UN uspostavi prijelaznu upravu tijekom koje bi mirnim putem integrirali preostali okupirani dijelovi Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije u RH.

Podsjetimo, najveći dio okupiranog hrvatskog teritorija oslobođen je tijekom uspješnih vojno-redarstvenih operacija Hrvatske vojske – Bljeska (oslobođena zapadna Slavonija) i Oluje (oslobođen Knin).

 

Autor: Žana Jukić

 

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

icon
Udruga Priznajem
Nas. Andrije Hebranga 8/19
35000 Slavonski Brod
www.priznajem.hr
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Razdoblje provedbe projekta je 24 mjeseca.
Postanite i Vi korisnikom aktivnosti u projektu namijenjenom hrvatskim braniteljima i stradalnicima u Domovinskom ratu pridružite nam se!
naziv projekta: Razvoj informativne platforme "Hrvatski branitelj"
naziv korisnika: Udruga Priznajem

ukupna vrijednost projekta: 1.302.730,93 HRK