logo logo logo logo

Monografija 7. gardijske brigade HV-a „Pume“

Objavljeno: 1. 8. 2022 - 17:05 | Kategorija: Vijesti

U Monografiji 7. gardijske brigade Hrvatske vojske „Pume“, objavljenoj 2011. g., saznajemo sve o ustrojstvu i djelovanju Brigade, od njenog osnutka do poslijeratnog razdoblja.

Dana 23. prosinca 1992., odlukom predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH dr. Franje Tuđmana, u Varaždinu je osnovana 7. gardijska brigada HV-a „Pume“. Naziv je dobila po lukavoj životinji koja uglavnom lovi noću te se kolokvijalno naziva „planinskim lavom“.

Tijekom Domovinskog rata poginulo je 92 gardista, od čega ih je 25 bilo iz „Tigrova“, preteče Brigade „Puma“. Nestalim se vodi Miroslav Harča, kojem se 5. svibnja 1995. gubi svaki trag u mjestu Crni bunari na Dinari. Na prvoj crti bojišta ranjeno je 252 pripadnika.

Ustrojavanje 7. gbr

Kako je većina brigada HV-a bila osnovana 1991. g., osnovnu strukturu formiranja „Puma“ činili su pripadnici 5. bojne 1. „A“ brigade ZNG-a Tigrovi, sveukupno njih 263, a ostatak Brigade je bio popunjen dragovoljcima iz sjeverozapadne Hrvatske i dijela Slavonije.

Sjedište Brigade je bilo u varaždinskoj Vojarni „Kalnički partizani“, kasnije preimenovanoj u „Ivan V. Drašković“. Ondje se provodila obuka vojnika za borbena djelovanja.

Za zapovjednika „Puma“ postavljen je pukovnik Ivan Korade, dotadašnji zapovjednik iz redova „Tigrova“. Godine 1996., zamjenjuje ga Željko Dvekar koji ostaje na toj poziciji do 1999. g.

Ustrojstvo 7. gbr činili su stožer, zapovjedništvo i postrojbe. Postrojbe su se sastojale od 1. motorizirane/pješačke bojne, 2. motorizirane bojne, 3. motorizirane bojne, Oklopno mehanizirane bojne, Topničko-raketnog divizijuna, Proturaketnog topničko-raketnog divizijuna, Izvidničke satnije, Satnije veze, Inženjerijske satnije, Logističke satnije, Voda za elektronsko djelovanje, Voda ABKO-a te Doma zapovjedništva.

„U Varaždinu se ubrzo popunjavaju sve postrojbe 7. gbr, osim 3. pješačke bojne koja je formirana u Bjelovaru, a za zapovjednika Bojne određen je satnik Dragan Rukavina. Treća pješačka bojna popunjava se dislocirano od ostatka Brigade radi većeg broja demobiliziranih pripadnika s područja Bilogore, Podravina i Moslavine. U mjesecu svibnju 1993. godine 3. pješačka bojna priključuje se ostatku Brigade u Varaždinu, a od rujna 1993. godine 2. pješačka bojna smještena je u vojarni u Čakovcu,“ stoji u Monografiji.

Do kraja 1993. g., 7. gbr popunilo je 1.472 pripadnika, do prosinca 1994. g. 2.053, a koncem 1995. g. njih 2.004.

Za svoj doprinos u obrani stvaranju RH, Brigada je odlikovana najvišim vojnim odličjem – ordenom Reda kneza Domagoja.

Ratni put

Tijekom Domovinskog rata 7. gbr djelovala je na Karlovačkom i Sjevernodalmatinskom bojištu, a dio pripadnika priključuje se postrojbama HVO-a kao ispomoć u obrani hrvatskog stanovništva u BiH. Postrojbe „Puma“ sudjelovale su u operacijama „Zima ’94.“, „Skok 1“, „Ljeto ’95.“, „Maestral“, „Južni potez“ te vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“.

Valja napomenuti da su pripadnici „Puma“ oslobodili grad Knin i „prvi izvjesili hrvatski barjak na Kninskoj tvrđavi“.

Karlovačko bojište

Prvi borbeni zadatak „Pume“ dobivaju dva mjeseca od osnutka kada je 1. pješačka motorizirana bojna 7. gardijske brigade, u veljači 1993., upućena na Karlovačko bojište gdje je pod zapovjedništvom 1. gbr „Tigrovi“ sudjelovala u sprječavanju presijecanja hrvatskog teritorija na dva dijela, odnosno strateški važnog područja – Generalskog Stola. Obrana je bila organizirana na rijekama Korani, Mrežnici i Kupi te u predgrađu Karlovca.

„Odrađena je strateška zadaća zadržavanja položaja i odbijanje neprijateljskih napada prema rijeci Mrežnici i Generalskom stolu te očuvanja vitalnih komunikacija, mosta na rijeci Mrežnici te žila kucavica sjeverne i južne Hrvatske, cestovnog pravca prema Senju i željezničke pruge Zagreb – Rijeka, odnosno Zagreb – Split. U obrani Generalskog Stola 1. bojna ostaje do 10. listopada 1993. godine kada se nakon kraćeg odmora priključuje glavnini Brigade u Dalmaciji,“ pojašnjava se u Povjesnici.

Sjevernodalmatinsko bojište

Dok je 1. bojna „Puma“ bila na Karlovačkom bojištu, ostatak pripadnika Brigade bio je angažiran u akcijama na Sjevernodalmatinskom bojištu, odnosno u obrani zadarskog i šibenskog zaleđa.

„Cilj ove akcije bilo je izvođenje napadnih djelovanja na pravcu Suhovare – Drače – Čardak, zauzimanje sela Drače i izbijanje na crtu ii 156 – kota 175 Čardak, gdje je trebalo utvrditi položaje i biti u spremnosti za odbijanje mogućeg neprijateljskog protunapada. […] Trodnevnoj akciji, čiji je cilj bilo vraćanje nekih položaja u zadarskom zaleđu, prethodila je operacija Maslenica u siječnju 1993. koja je bila usmjerena na udaljavanje srpskih uporišta od Zadra i Masleničkog ždrila, kako bi se stvorili povoljni uvjeti za izgradnju novog mosta [stari Maslenički most je ranije srušen od strane neprijatelja], a time i omogućila bolja povezanost južne i sjeverne Hrvatske,“ navodi se u Monografiji 7. gbr.

U akciji, do kraja siječnja 1993., oslobođeni su: Rovanjska, Maslenica, Posedarje, Novigrad, Pridraga, Podgradina, Paljuv, Škabrnja, Islam Latinski, Zeleni Hrast, Murvica, Musapstan Crni, Zemunik Gornji, Babin Dub, aerodrom u Zemuniku te hidroelektrana Peruča.

Polovicom rujna 1993., postrojbe 7. gbr bivaju premještene na Šibensko bojište, gdje su bile pod zapovjedništvom Zbornog područja Split. „Pume“ su tada bile u svojem punom formacijskom sastavu.

„Obrana Šibenskog bojišta još je 1991. godine bila organizirana na tri pravca: vodičkom, skradinskom i drniškom, a postrojbe 7. gbr bile su nakon dolaska zadužene za obranu položaja na vodičkom području,“ piše u knjizi.

Pripadnici „Puma“ u mirnodopskom razdoblju

Godine 2005., osniva se Udruga pripadnika 7. gardijske brigade Puma, sa sjedištem u Varaždinu, kako bi se očuvao spomen na Brigadu, a i postojalo centralno mjesto na kojem se mogu dobiti informacije o suborcima. Također, kao ostali ciljevi navode se: očuvanje moralnog statusa i političkog digniteta pripadnika „Puma“; pravna zaštita gardista; psihofizičko savjetovanje i pomoć veteranima; organizacija manifestacija, radionica, druženja i izleta; posjećivanje obitelji nestalih i poginulih pripadnika; te davanje provjerenih pravnih informacija.

Prvi projekt koji je Udruga pokrenula upravo je iniciranje pisanja ove Monografije. Zatim, članovi su se organizirali i oko izgradnje kapelice Svetog Jurja mučenika u varaždinskoj vojarni.

„U kapelici se nalaze i fotografije svih devedeset pet poginulih pripadnika 5. bojne 1. „A“ brigade Tigrova i 7. gardijske brigade Puma s naznačenim mjestom pogibije. Svake godine tu se održavaju mise na Dan Brigade 23. prosinca i druge važne datume,“ opisuje se u Monografiji.

Također, u vojarni u Našicama izrađena je kamena skulptura „Puma“, djelo kipara Dragutina Jamnića. Spomenici gardistima podignuti su u Suhovarama kraj Zadra te u Vinicima, dok se u selu Vratišinec nalazi spomen-ploča poginulom medicinskom tehničaru 7. gbr Damiru Golubiću. U čast Brigadi, varaždinski kompozitor Davor Bobić skladao je svečanu pjesmu „Koračnica 7. gardijske brigade“ koja je po prvi put izvedena prigodom treće obljetnice osnivanja „Puma“ 1996. godine.

Isto tako, članovi Udruge sudjeluju na raznoraznim sportskim natjecanjima u kojima su osvojili mnoštvo pehara, odličja, plaketa i priznanja.

Memorijalna utrka 7. gbr u orijentacijskom trčanju

Kako se dosta pripadnika Brigade još tijekom rata profesionalno bavilo orijentacijskim trčanjem, 2005. godine osnovan je Orijentacijski klub kao registrirana udruga građana, a vodio ga je Vladimir Tkalec. Potom je 2006. g., u suradnji Kluba i Udruge, organiziran prvi „Otvoreni memorijal 7. gbr Puma u orijentacijskom trčanju“.

„Osim sportskih ciljeva, ispunjeni su i mnogi drugi. Tako je Udruga 7. gbr Puma promovirala svoj rad te pokazala široj zajednici da se neće baviti samo braniteljskom problematikom, već će se njezin rad širiti i na mnoge druge društveno korisne aktivnosti. […] U godinama koje su slijedile, memorijal je postao tradicija te se, osim sportskog druženja, pretvorio u mjesto okupljanja članova Udruge. Svake se godine članovi udruge aktiviraju oko organizacije natjecanja, a nerijetko dolaze i iz svih krajeva Hrvatske. Prilika je to da se uz dobru zabavu druže u prirodi te evociraju uspomene iz Domovinskog rata,“ pojašnjava se u Monografiji.

Dodajmo da memorijal ima i dječju utrku namijenjenu djeci do deset godina starosti, koja se natječu na posebno označenoj stazi. Na ovom sportskom susretu sudjeluju i natjecatelji iz Mađarske, Danske, Slovenije, Austrije, Nizozemske i Finske. Otprilike se svake godine okupi oko dvjesto natjecatelja.

Pobjednicima se dodjeljuju medalje i nagrade, dok najbolji klub osvaja i prijelazni pehar. U slučaju dječje utrke, sva djeca se smatraju pobjednicima te dobivaju medalje i raznorazne poslastice.

Najbolje rezultate u prvoj godini susreta osvojili su Andrej Barić i Tena Sakar – prvaci u sprintu, Andrej Barić i Tena Sakar – prvaci noćne sprint utrke te Lino Legac i Tena Sakar – prvaci utrke Kupa.

Značaj memorijala prepoznale su i državne te lokalne vlasti, poput: Ministarstva branitelja, Ministarstva obrane, Varaždinska županija, grad Varaždin te Varaždinske Toplice.

 

Izvor i foto: Josip Lucić, ur. (2011) 7. gardijska brigada Hrvatske vojske Pume, izdavač: MORH, GS OSRH.

Autor: Žana Jukić

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

icon
Udruga Priznajem
Nas. Andrije Hebranga 8/19
35000 Slavonski Brod
www.priznajem.hr
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Razdoblje provedbe projekta je 24 mjeseca.
Postanite i Vi korisnikom aktivnosti u projektu namijenjenom hrvatskim braniteljima i stradalnicima u Domovinskom ratu pridružite nam se!
naziv projekta: Razvoj informativne platforme "Hrvatski branitelj"
naziv korisnika: Udruga Priznajem

ukupna vrijednost projekta: 1.302.730,93 HRK