logo logo logo logo

Hrvatski branitelj: Josip Lukinić upoznaje nas s hrvatskim braniteljima koji su bili zaduženi za cjelovitu obranu planine Velebit

Objavljeno: 29. 7. 2021 - 15:40 | Kategorija: Vijesti

U desetoj emisiji “Hrvatski branitelj”, snimljenoj u srpnju 2021. g., gostovao je Josip Lukinić. Iako Lukinić za razliku od dosadašnjih gostiju nije hrvatski branitelj, u razgovoru s novinarom Marcelom Holjevcem otkriva što ga povezuje s braniteljskom populacijom i na koji način svojim radom doprinosi toj zajednici.

Josip Lukinić, odgajan kao dijete jednog branitelja, od djetinjstva gaji poštovanje prema braniteljskoj populaciji te je zainteresiran za tematiku Domovinskog rata. Uz to, strastveni je planinar posljednjih 20 godina te veliki zaljubljenik u Velebit, što ga je nagnulo da svoje aspiracije objedini kroz organiziranje aktivnosti koje spajaju braniteljsko i civilno društvo.

Naime, Lukinić kao član Planinarskog društva „Gora“ iz Zagreba, u suradnji s braniteljskim udrugama, organizira pohod na Velebit kojim se odaje počast svim hrvatskim braniteljima koji su poginuli braneći taj teritorij.

„Jedne godine se izrodila ideja da bih kroz planinarenje mogao napraviti jedan pohod zahvale za hrvatske branitelje. Riječ je konkretno o hrvatskim braniteljima koji su tijekom Domovinskog rata izvršavali svoje vojne obaveze na području Velebita.

Mi planinari, naspram branitelja, smo Velebit upoznali i danas ga doživljavamo na sasvim drugačijoj dimenziji. Mi imamo tu komociju dobre i kvalitetne opreme, pripreme na sam odlazak na planinu, dobru logistiku i time veliki osjećaj sigurnosti. Nitko ne puca po nama. Ali kako su i dečki s Velebita rekli (branitelji), nekad je i njima puno veći neprijatelj bilo vrijeme i vremenski uvjeti nego sama bliska borba s neprijateljem. Tako da planinu nikad ne treba podcijeniti, ponekad je ona sama opasna po čovjeka“, započeo je svoju priču Lukinić.

Josip je istaknuo kako planinari iznimno vole, poštuju i cijene Planinsku satniju „Velebit“. Postrojbu koja je brojala 60-ak ljudi koji su se u smjenama mijenjali po raznim punktovima.

„U planinskoj satniji „Velebit“ bilo je oko 60 posto visoko obrazovanih ljudi. To su sve bili intelektualci, liječnici, inženjeri i znanstvenici, ali bili su i alpinisti, speleolozi, gorski spašavatelji – od čega je njih 16 bilo na Himalaji… Njihova posebnost je bila u tome što su oni u zimu 1991. godine jedini mogli doći na Hrbat Velebita, dio između Svetog brda i Vaganskog vrha. Oni su jedini bilo obučeni za to, jedini su imali opremu.

Kako je riječ o planinarima i prirodoslovcima, oni su po difoltu bili pacifisti. To su ljudi koji nisu imali oružje od služenja tadašnjoj JNA, stoga su prije odlaska na Velebit morali imati ture učenja gađanja, a mnogi nisu ni znali rukovati oružjem. No zašto su oni bili jako važni? Poznavali su orijentaciju i kartografiju te su bili oči, što specijalnoj policiji, tako i artiljeriji Hrvatske vojske. Njihovo poznavanje kartografije, promatranje Gračaca, Obrovca ili drugih kota sa samog vrha Velebita, bili su iznimno važni za Hrvatsko topništvo“, pojašnjava Lukinić.

Pripadnici Planinske satnije „Velebit“ zapravo su bili glavna izvidnica i oči svih ostalih postrojbi dolje na terenu. Naime, običnim vojnicima vrhovi Velebita bili su nepristupačni te su samo iskusni poznavatelji planina mogli pristupiti tim prostorima.

„Upravo je Planinska satnija „Velebit“ zaslužna za provođenje obuke Specijalnim postrojbama HV-a i Specijalnim jedinicama policije. Specijalna policija i gardijske brigade nisu imale prethodno znanje o kretanju po planinama, čak ni o korištenju planinarske opreme“, nastavio je Lukinić.

Važnost Planinske satnije „Velebit“ vidljiva je i u tome što su pojedini njeni pripadnici sve do 1994. godine ostali u aktivnoj službi kao instruktori za Specijalne postrojbe HV-a, što je doprinijelo cjelokupnoj obrani Velebita.

„Kako sam i sam bio speleolog, sjećam se da je prvo predavanje na mojoj prvoj speleološkoj školi bilo na temu ‘Tko je bio Ozren Lukić?’. Nisi mogao krenuti dalje, u neka saznanja o speleologiji, ako nisi znao tko je on. Ozren Lukić bio je speleolog iz Zagreba, pred postdiplomskim studijem, koji je iza sebe imao međunarodna istraživanja i dobrovoljno se prijavio u Planinsku satniju „Velebit“. Bio je smješten na Buljmi ispod Ladanjskog vrha.

Kako se u to vrijeme niti jedan dio Velebita nije mogao konstantno držati, onaj koji je taj dan išao u izvidnicu, na teren, taj dan bi prošao područje koje se kontrolira. Tako je Lukić jednom išao sam i naletio na četničku zasjedu, dobio je veliki broj metaka po sebi te je nađen tek nakon nekoliko sati. Po planinarskom običaju su ga spustili s Velebita i to je bio prvi veliki šok, ne samo za Planinsku satniju „Velebit“, nego za speleološki i planinarski svijet u Hrvatskoj. Upravo je po Ozrenu nazvana najdublja jama u Hrvatskoj – Lukina jama“, prisjeća se Lukinić.

Iz iznimnog poštovanja prema svim hrvatskim braniteljima koji su proveli neko vrijeme na Velebitu, što nije bilo nimalo jednostavno,  odlučio se priključiti organiziranju pohoda u njihovu čast. Kako kaže i sama uzrečica – ‘vi branitelji s Velebita stanite u prvi red za raj jer ste pakao već prošli’.

„Prije četiri godine smo napravili prvi pohod za hrvatske branitelje na Velebitu. Rodila se ideja i tada sam okupio bitnije čimbenike za taj pohod – pripadnika 1. gardijske brigade „Tigrovi“, specijalca Specijalne policije i pripadnika Planinske satnije „Velebit“ – kao jedne od, usuđujem se reći, najistaknutijih pripadnika postrojbi koje su djelovale na Velebitu. S ciljem da, i sam kao planinar, civil, napravimo jednu grupu koja će od tog pohoda napraviti nešto što u Hrvatskoj do sad nije napravljeno.

Naime, puno je pohoda posvećeno žrtvama Domovinskog rata, primjerice mimohod u Vukovaru, zatim Gospićani su godinama organizirali planinarski pohod “Tragom zbjega lovinačkog kraja”, gdje se hodalo trasom kojom su Lovinčani preko Velebita morali bježati pred neprijateljima (24. rujna 1991.)… Dok je ovaj pohod konkretno usmjeren na poginule branitelje Velebita. Svi znamo da se bojišnica na Velebitu protezala od Visočice iznad Brušana skroz do ispod Tulovih greda. To je jedna jako dugačka bojišnica, preko 100 kilometara, pa smo se odlučili fiksirati na jedno mjesto – Dušice podno Svetog Brda, koje je pristupačno svim sudionicima pohoda“, govori Lukinić.

Na pohodu prve godine sudjelovalo je oko 150 ljudi, na drugom 250, a već na trećem oko 400 osoba.

„Puno je mjesta gdje su branitelji ginuli na Velebitu, pogotovo u Rizvanuši podno Visočice. No, kako želimo na jednom mjestu okupiti mlade planinare, branitelje i one koji su slabije pokretni, osmisli smo upravo tu lokaciju gdje se veći dio puta možemo dovesti osobnim vozilima i autobusima, a onda svega dva, dva i pol sata laganog hoda kroz šumu dolazi se na taj proplanak Dušice, a oni koji su u dobroj planinarskoj kondiciji te mlađi hrvatski branitelji uspenju se na sam vrh, Sveto brdo“, nadovezao se Lukinić.

Josip je opisao kako pohod izgleda.

„Pohod je zamišljen tako da se sudionici okupe na prijevoju Mali Alan koji je također bio važna strateška točka u Domovinskom ratu. Od Malog Alana jedan dio ili hodamo ili se vozimo autima, terenskim vozilima, kako tko može, pa hodamo do Dušica gdje imamo svetu misu te kraći odmor. Potom se uputimo na sam vrh, Sveto brdo, gdje klasično uslijedi fotografiranje sudionika s hrvatskom zastavom te pokoja molitva kod raspela. Zatim se vratimo do Dušica gdje u zajedništvu održimo pjevno misno slavlje. Na svakom pohodu smo imali glazbenike koji bi nas pratili, od tamburice, mandoline, violine, gitare. Nakon zajedničke mise, opet se u zajedništvu spuštamo na Sv. Rok gdje organiziramo planinarski grah i čuveno Velebitsko pivo“, nastavlja Lukinić.

Prilikom svakog pohoda, bilo riječ o usponu ili spustu, sudionici pohoda polože vijence i pomole se kod spomenika žrtvama lovinačkog zbjega. Riječ je o trodnevnom zbjegu preko Velebita koji je bio sačinjen od civila, poglavito onih starije dobi. Zbjeg se te 1991. godine mogao kretati samo noću jer su preko dana četnici minobacačima granatirali kolonu.

„Tu su se na poseban način iskazali policajci iz Lovrinca i Starigrada te se tada prvi put pojavila Planinska satnija „Velebit“ s iskusnim alpinistima, GSS-ovcima i planinarima, koji su bili upoznati s kretanjem po planinama te su pomogli Lovinačkim policajcima izvući te civile“, istaknuo je Lukinić.

Josip je otkrio i koji su daljnji planovi organizatorima pohoda.

„Željeli bismo na idući, peti pohod, uključiti aktivni sastav, što Hrvatske vojske to i policijske uprave, pogotovo Interventne policije koja je nasljednica Specijalne policije, s ciljem da taj pohod ode na jednu višu razinu“, kaže Lukinić.

Također je u planu uključiti i ostala planinarska društva, odnosno nagnuti ih da uvrste ovaj pohod u svoj redovni godišnji plan izleta. Osim što pohod posjećuju branitelji, pogotovo starija populacija, često im se pridruže i mlađi naraštaji jer je Planinarsko društvo „Gora“ dosta usmjereno na djecu, odnosno sve svoje redovne izlete prilagođavaju obiteljima.

„Upravo kroz ovakav pohod želimo mlade planinare i našu djecu educirati o povijesti Domovinskog rata, a posebice o obrani Velebita. Smatram da bi svaki planinar, ako u sebi ima domoljubnog duha, trebao znati tko i kako je branio tu planinu, kao što primjerice planinari s juga znaju te podatke o Dinari i južnom bojištu iznad Dubrovnika“, zaključuje Lukinić.

Svoje planinare i članove društva educiraju o Domovinskom ratu i putem društvenih mreža, prilažući pratiteljima raznorazne dokumentarce o ratu na Velebitu, primjerice dokumentarne filmove o Planinskoj satniji „Velebit“, Zagorskoj bojnoj – „Tak je to bile“, o Poskocima iz Zadra  – „Četiri ljeta, tri zime“ i mnoge druge.

 

Autor: Mario Macan

Foto: Privatna arhiva

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

icon
Udruga Priznajem
Nas. Andrije Hebranga 8/19
35000 Slavonski Brod
www.priznajem.hr
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Razdoblje provedbe projekta je 24 mjeseca.
Postanite i Vi korisnikom aktivnosti u projektu namijenjenom hrvatskim braniteljima i stradalnicima u Domovinskom ratu pridružite nam se!
naziv projekta: Razvoj informativne platforme "Hrvatski branitelj"
naziv korisnika: Udruga Priznajem

ukupna vrijednost projekta: 1.302.730,93 HRK