logo logo logo logo

Damir Tomljanović – Gavran: 27. godišnjica pogibelji junaka Domovinskog rata

Objavljeno: 15. 3. 2021 - 13:09 | Kategorija: Vijesti

U srijedu 17. veljače 2021., u Krivom Putu kod Senja održana je komemoracija povodom 27. godišnjice pogibelji Damira Tomljanovića – Gavrana. Zbog iskazanog junaštva i požrtvovnosti Gavran nosi epitet heroja Domovinskog rata o čemu svjedoče brojna dodijeljena mu odličja i priznanja, iskazi njegovih suboraca i visokih časnika, dva dokumentarca snimljena njemu u čast, broji javni objekti i prostori nazvani po njemu…

Damir Tomljanović – Gavran dragovoljno je pristupio Jedinici za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje te je bio istaknuti zapovjednik 2. bojne Tigrova i zapovjednik 1. sektora IZM Zadar – ZP Split. Poginuo je 17. veljače 1994. g., prilikom nadzora položaja na Tulovim gredama na Velebitu, kada ga je ustrijelio neprijateljski snajper.

U Gavranom rodnom mjestu, odavanju počasti nazočili su članovi obitelji, predstavnici Ministarstva obrane, Hrvatske vojske i policije te regionalne i lokalne samouprave, izaslanik Ministarstva branitelja državni tajnik Darko Nekić, te braniteljske udruge proizašle iz Domovinskog rata.

Gavranovi suborci i poznanici dandanas imaju samo riječi hvale. Uz iznimne zapovjedničke sposobnosti, utisak na mnoštvo je ostavio upravo zbog humanog karaktera.

Bio je na prvom mjestu čovjek i imao je osjećaj za svoje ljude. Nitko se nije morao brinuti da će ga on negdje zaboraviti ili ostaviti. Cijenio je ljude jer je znao da je bez svojih gardista i on nitko i ništa. Sve je pokazivao svojim primjerom – kako se treba ponašati u određenim situacijama i kako treba držati do ljudi i to je tražio od nižih podređenih zapovjednika. S podređenima je funkcionirao jako dobro. Ono čega se većina nas držala jest da svojim primjerom moraš pokazati svima kakvi trebaju biti i što trebaju raditi. Ako ćeš ti krenuti loše, neće te nitko cijeniti niti s tobom ići nekamo. Za Damira su svi išli kamo je trebalo jer su znali da će o njima voditi brigu te da će se skrbiti da vojnici imaju sve što treba. Smatrao je da za gardiste mora biti svega, a za sebe je govorio da za njega nije bitno. Bez dobre suradnje i bez prijateljstva, osobito u tim teškim danima, ništa ne ide kako treba – izjavio je bojnik Vinko Paulić koji se u sklopu 4. bojna 1. gardijske brigade borio uz Gavrana (Hrvatski vojnik, 22.02.2019.)

Gavranov ratni put

Gavran, rođen 18. travnja 1968. g., kao hrvatski redarstvenik dragovoljno pristupa postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje u Zagrebu još 1990. godine, a nakon reorganizacije postrojbe i ustrojavanja Zbora Narodne Garde, pristupa 1. gardijskog brigadi.

Tijekom aktivnog djelovanja u brigadi obnašao je niz odgovornih zapovjednih dužnosti: zapovjednik voda i dozapovjednik satnije od 15. svibnja do 31. lipnja 1991. godine. Dužnost zapovjednika satnije obnašao je uzorito od 1. srpnja 1991. do 2. ožujka 1992. godine, a dužnost dozapovjednika bojne od 12. ožujka do 7. svibnja 1992. godine. Poslove i zadaće zapovjednika bojne uspješno je obnašao od 8. svibnja 1992. do 17. veljače 1994. godine. Paralelno s navedenom dužnošću obnašao je vrlo predano, marljivo i odgovorno na terenu dužnost zapovjednika 1. sektora, IZM Zadar – ZP Split (područje odgovornosti bojišnice: Benkovac, Obrovac i Gračac), u vremenu od 14. ožujka 1993. do 17. veljače 1994. godine – stoji u Gavranovom životopisu Udruge izviđača Gavran.

Na dan pogibelji, Gavran je s dvojicom suboraca išao u nadzor i postavljanje novih položaja na obroncima Velebita.

Imali smo problem na jednom dijelu terena. Naime, četnici su nam ulazili na spoj između specijalne policije i nas. U dogovoru sa Zapovjedništvom specijalne policije donosi se odluka da se ta kota zauzme kako bismo spriječili njihove ulaske. Iako je Gavran to jutro imao neki sastanak, nazvao me neposredno prije nego što smo krenuli u akciju i rekao mi:“Sačekaj me, stižem i ja.” On je krenuo prvi i kad smo stigli na željeni položaj rekao je kako ga moramo zadržati. U tom trenutku, dok smo na vrhu gledali položaj, zapucalo se. Gavran i zapovjednik satnije Grgo Tokić bacili su se udesno, a ja na lijevu stranu. Prošlo je nekih 20-ak sekundi i ja sam ga zazvao:“Gavrane, Gavrane“, no nitko mi se nije odazvao. Puzeći sam došao do njih, Grgo mu je mjerio puls i rekao mi kako je slab. Vidjeli smo da Gavran ima rupu na sljepoočnici, no ne i izlaznu koja je bila na vratu. Tad sam nazvao Zapovjedništvo, rekao im da je Tigar 55, to je bio njegov broj, ranjen i da trebamo helikopter. U pomoć nam dolaze i inženjerci, dolaze i specijalci i donose nosila. Izvlačimo ga izvan dometa, a po nama se još uvijek puca. Kad je došao helikopter, puls se još uvijek osjećao, no vrlo slabo. Nažalost, dobivamo informaciju da je na putu preminuo – prisjeća se dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik Tigrova Darko Katuša (Hrvatski vojnik, 22.02.2019).

Dandanas smatram da je Gavran jedan od najvećih, jedan od onih s kojim sam hodao i to mi je bila velika čast. Nije bio samo najveći u Tigrovima, Tigrove je prerastao davno. Za života je već bio legenda i to osobito na jugu. Bio je mlad, no preko noći se čovjek uozbilji. Kad bi mu u akciji poginuli vojnici, u sobi je plakao kao malo dijete. Nakon njegove smrti, morali smo nastaviti dalje, rat je još trajao, nema stajanja do konačnog oslobođenja. Njega ističemo jer je on simbol hrabrosti, simbol zapovjednika koji nije nikad odustajao. Bio je primjer svima, i zapovjednicima i vojnicima, zato je i mogao biti zapovjednik. Nisam doživio da mu je netko odbio zapovijed i zato se danas svakako moramo sjećati i ne smijemo zaboraviti jer Hrvatsku bez takvih veličina ne bismo imali. Takvi su obilježili Domovinski rat, a Gavran se može, rame uz rame, nositi i sa svim drugim slavnim vojskovođama koje smo kroz povijest imali. On je tu crtu imao u sebi – zaključio je Katuša.

O njegovom junaštvu i požrtvovnosti govore brojna dodijeljena mu priznanja i odlikovanja za doprinos u Domovinskom ratu. Još tijekom rata uručene su mu pismene pohvale predsjednika dr. Franje Tuđmana (1992. i 1993.) i ministra obrane Gojke Šuška (1994.) te Spomenica Domovinskog rata 1990. – 1992. i Plaketa 1. gardijske brigade (1993.). Posthumno je odlikovan Grbom grada Zadra (1994.), Zahvalnicom ministra MUP-a RH (1995.), Plaketom Prvi hrvatski redarstvenik (1995.), Poveljom grada Senja (1995.), Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića-Zrinskog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Zlatnom plaketom ”TIGAR’‘, Redom hrvatskog trolista (2000.) te Spomenicom Domovinske zahvalnosti (2000.).

Uz brojne medalje, pohvale i odličja, u Gavranovu čast pojedini javni objekti, prostori te događanja, nose njegovo ime. Tako je 26. srpnja 1994. u Šepurinama kod Zadra otvoreno Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva ”Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran” pod inicijativom dr. Tuđmana, a 21. travnja 2007. osniva se Udruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ”Damir Tomljanović – Gavran” Zadar. Na Tulovim gredama na Velebitu, mjestu njegove pogibelji, položen je kamen temeljac za izgradnju kapelice Blaženog Alojzija Stepinca (1998./izgrađena 1999.). Gavranovo ime nose zagrebačka ulica (prethodno Bundek), senjska cesta prema Krivom Putu, Športski centar u Krivom Putu, te zadarski trg na Bilom Brigu ispred Osnovne škole Zadarski otoci. Prigodom Dana hrvatskih mučenika 2010. g., po njegovom imenom nazvano je hodočašće posvećeno svim poginulim braniteljima u Domovinskom ratu od Krivog Puta do Udbine.

U spomen Gavranu i svim ostalim poginulim braniteljima, u organizaciji Udruge Tigar 90/91 Rakitje, početkom svibnja tradicionalno se održava Memorijalni veteranski malonogometni turnir u Selinama kod Starigrada.

Gavran 101

Povodom obilježavanja prošlogodišnje obljetnice Gavranove pogibije, prikazan je dokumentarni film Gavran 101 na Hrvatskom vojnom učilištu.

Film je to o jednom junaku koji je svojim suborcima bio moralna vertikala, a preko njega pričamo priču o svim Tigrovima i svim braniteljima – predstavila je film redateljica Biljana Čakić.

Na izradi filma sudjelovali su snimatelj Boris Krstinić, scenaristica Zorana Žukine, te 20-ak Gavranovih suboraca i prijatelja. Radnja filma snimana je na autentičnim lokacijama koje prate Gavranov ratni put.

Film je nastao u suradnji Ministarstva hrvatskih branitelja, Grada Zagreba i Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade “Tigrovi”.

Čovjek s karakterom, jasnom vizijom i čistim srcem, odlučan i odvažan, pouzdan i pravedan – takav je bio naš Gavran! – izjavio je na premijeri filma ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

Izdrži, prijatelju, stižem

O Gavranu je snimljen još jedan dokumentarni film koji je pretpremijerno prikazan u dvorani Doma HV-a “Zvonimir” 2019. godine. Snimljen je u produkciji Hrvatske televizije, a radnja, kroz razgovore sa suborcima i članovima obitelji, prikazuje Gavranov život i ratno djelovanje.

Damira Tomljanovića Gavrana među živima nema već 25 godina, ali je 25 godina u našim srcima – poručio je tom prigodom redatelj filma Darko Dovranić.

 

 

Autor: Mario Macan

 

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

icon
Udruga Priznajem
Nas. Andrije Hebranga 8/19
35000 Slavonski Brod
www.priznajem.hr
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Razdoblje provedbe projekta je 24 mjeseca.
Postanite i Vi korisnikom aktivnosti u projektu namijenjenom hrvatskim braniteljima i stradalnicima u Domovinskom ratu pridružite nam se!
naziv projekta: Razvoj informativne platforme "Hrvatski branitelj"
naziv korisnika: Udruga Priznajem

ukupna vrijednost projekta: 1.302.730,93 HRK